- Miroslav Bertoša, Istarska enciklopedija, 2005
- Objavljeno: 15.4.2018. / Posljednja promjena: 15.4.2018.
- 3696
- 0
Vivante, Angelo
Vivante, Angelo, novinar i publicist (Trst, 11.VIII.1869. - Trst, 1.VII.1914.).
Rođen je u židovskoj obitelji podrijetlom iz Španjolske. Bio je angažirani intelektualac čije su dalekovidne ideje u XX. st. odjekivale u sjevernojadranskome prostoru, napose u Trstu, Istri i Slovenskome primorju. Nakon završetka pravnih studija u Bologni, u Trstu započinje karijeru novinara i publicista: 1900-06. urednik je dnevnika Il Piccolo, a 1907.-09. utjecajnoga socijalističkoga dnevnika Il Lavoratore.
Nakon neuspjeha u političkim nastojanjima i razočaranja posvetio se znanstvenom istraživanju i sintetiziranju teza o fenomenu multikulturnoga Trsta. Proučavao je povijest grada, njegove gospodarske mogućnosti, etnokulturne odnose, a napose nacionalno-političke sukobe i netrpeljiva stajališta talijanske većine prema Slovencima i Hrvatima. Povijesno neopravdanim smatrao je odnos talijanskog građanstva prema Hrvatima i Slovencima u Istri i u Primorskoj, gdje su oni bili u većini. Svjedok je previranja posljednjih dvaju desetljeća XIX. i početka XX. st., oštrouman analitičar političkih, gospodarskih i nacionalnih ideja. Suprotno prevladavajućoj ideologiji iredentičkih prvaka, u Trstu je vidio gospodarski i lučki grad čiji je dalji razvitak vezan za istočno netalijansko zaleđe (od Austrije i Mađarske do Slovenije i hrvatskih pokrajina Istre, Dalmacije, dalekoga Hrvatskoga zagorja, pa sve do Boke kotorske). Njegova je neprolazna zasluga što je u tkivu Trsta svojega doba jasno vidio povezanost povijesti i sadašnjosti, što je uočio faze etnokulturne asimilacije, ali i nacionalne otpornosti, što je, kao jedan od rijetkih, bio svjestan činjenice da su u drugoj polovici XIX. st. na srednjoeuropsku pozornicu stupili tzv. narodi bez povijesti, koje više nikakav iredentizam neće moći asimilirati (u kompleksnoj tršćanskoj situaciji talijanizirat će se jedino pojedinci, nikako ne slovenska i hrvatska narodnost).
Godine 1912. u Firenci izlazi njegova povijesna, politička, ali i osebujna sociološka i kulturno-antropološka studija Irredentisimo adriatico. Svaka politička i društvena kriza u jadranskome prostoru, od 1945. do danas, praćena je novim izdanjem studije Jadranski iredentizam i novim promišljanjima o njegovim tezama. Francuski je prijevod izašao 1917. u Ženevi, 1945. objavljena je u Ljubljani (no kao mjesto izdanja naveden je Trst); ponovno u Firenci 1954., 1984. u Trstu i 1997. u Đenovi. Hrvatsko je izdanje tiskano u Zagrebu 2002. u prijevodu Milana Rakovca, popraćeno pogovorima Petra Strčića i Ulderica Bernardija.
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar