Gastald ili kaštald (srednjovj. lat. gastaldio, castaldio, od langobardskoga gastald), naziv za obnašatelje različitih službi u srednjem vijeku.

Potječe iz langobardskoga društva, gdje su gastaldi bili upravitelji kraljevskih posjeda, a potom se, mijenjajući značenje, proširio na druga područja Italije i na istočni Jadran. U osnovi označava upravitelja.

U Istri se javlja kao niži općinski službenik (prvi spomen: Almerik u Kopru, 1145.), upravitelj sela ili određenoga područja (Pribislav, barbanski, 1199.), a najduže se zadržao kao naziv za poglavara bratovštine. Jedno je vrijeme namjesnik akvilejskoga patrijarha u Istri nosio naslov glavnoga gastalda (gastaldio generalis).