Juri Žakan, đakon glagoljaš (? Roč, druga polovica XV. st. – ?, početak XVI. st.).

O njegovu se životu ne zna gotovo ništa. Poznat je samo po glagoljskom zapisu na posljednjem listu rukopisnoga Misala kneza Novaka, u kojem naviješta napredovanje hrvatskoga tiska riječima: »Vita, vita, štampa naša gori gre. / Tako ja oću da naša gori gre. / 1482. meseca ijuna 26. dni / to bě pisano v grade Izule. /To pisa Juri žakan iz Roča. / Bog mu pomagai i vsem ki mu dobro otě.« Sigurno se to odnosilo na prvotisak glagoljskog misala iz 1483. Zapis je sastavio u Izoli, šest mjeseci prije nego što je misal izašao iz tiska.

Novakov misal iz 1386., jedan od najljepših glagoljskih iluminiranih rukopisa, bio je početkom XV. st. otkupljen za Nuglu, ali nije poznato kako je i zašto 1482. bio u Izoli.

Jurijevo ime postalo je simbolom pojave i širenja hrvatske tiskane knjige. U Aleji glagoljaša posvećeno mu je jedno od obilježja (Odmorište žakna Jurija, postavljeno 1981., autora Želimira Janeša), a njegovo ime u Roču nose Mala glagoljska akademija i Glagoljska tiskara. Uz crkvu sv. Bartola u Roču postavljeno je 1992. njegovo brončano poprsje, rad Alojza Čargonje. U Puli mu je posvećena ulica, a u istom je gradu 1994.–2016. djelovala izdavačka kuća Zavičajna naklada „Žakan Juri“, koja je objavila niz vrijednih knjiga iz područja istarske kulture i povijesti.

Slike