Umag, panorama iz zraka, (snimio Vladimir Bugarin), 2008.

Umag

Umȃg (tal. Umago), grad i luka na sjeverozapadnoj obali Istre, oko 13 km sjeverozapadno od Buja (45°26′N; 13°32′E; 17 m nadmorske visine); 6751 stanovnik (2021.), sjedište istoimene lokalne samouprave - grada.

Umag je gospodarsko i kulturno središte obalnog dijela sjeverozapada Istarske županije. Za razvoj gospodarstva u drugoj polovici XX. st. najzaslužniji su turizam (Istraturist, sada Plava laguna), marina, ribarstvo, kemijska industrija (Hempel, Tvornica cementa, Sipro), konzerviranje ribe i povrća te trgovina (Intercommerce export-import, Trgopromet d. d.). Tvornica cementa zatvorena je 2008. (djelovala je od 1960.), a Podravkin pogon za preradu rajčice 2023. (djelovao od 1969.).

U sjevernom dijelu umaške luke, ispred hotela Adriatic smještena je ACI-jeva marina Umag. Zaštićena je od svih, osim od sjevernih i sjeverozapadnih vjetrova. Ima 475 vezova za jahte različitih duljina (do 40 m u godišnjem vezu) i 40 suhih vezova na obali te je najveća ACI-jeva marina u Istri.

Okolica grada plodna je i pogodna za ekstenzivnu poljoprivrednu proizvodnju (voće, krmno bilje, pšenica, vinova loza – veliki vinski podrumi).

Grad je sjedište obrazovnih i kulturnih ustanova (škole, pučko otvoreno učilište, gradska knjižnica, galerije i muzej). Državnim cestama Umag – Buje (D300) i Savudrija - Umag - Novigrad (D75) kopneno je povezan s naseljima u Istri, a s cestama preko Svete Marije na Krasu odnosno Vilanije sa čvorištem Umag na Istarskom ipsilonu i graničnim prijelazima sa Slovenijom.

Stanovnik je Umȁžan i Umagȇž, stanovnica Umȃžanka i Umagȇška, a pridjev umȃški i umagȇški.

Naselje je nastalo u kasnoantičko doba. Prvi se put spominje u VI. st. kao Humagum, a razvio se i zbog položaja na putu iz Akvileje prema jugu. Nakon razaranja 876. (knez Domagoj) slabio je, a 1269. priznao je vlast Venecije. Zbog ratnih razaranja (1370. zapalili su ga Đenovljani), čestih kuga i malarije Umag je gotovo opustio, pa se tijekom XVI. i XVII. st. doseljavaju skupine Albanaca, Grka i napose Hrvata iz Bosne i Dalmacije.

Njegova prostrana i zaštićena luka stoljećima je bila posljednja postaja prije prelaska Jadrana. Od 1797. pod austrijskom je, od 1918. pod talijanskom vlašću, a od 1954. u Hrvatskoj (Jugoslaviji).

U gradskoj jezgri očuvana je srednjovjekovna urbana struktura. Sačuvan je najveći dio južnog pravca srednjovjekovno-renesansnih zidina i kula uklopljenih u noviju arhitekturu. Na sjeveru poluotoka stoji tzv. Biskupova kula, koja je prema tradiciji bila ljetna rezidencija tršćanskog biskupa (danas je u njoj Muzej grada Umaga). U baroknom razdoblju njezino je završno krunište zatvoreno krovištem. Tijekom XIX. st. porušen je vanjski obrambeni prsten koji je štitio pristup prevlaci tvoreći Borgo, zaštićeni pojas između vanjskih i unutarnjih zidina. Unutar gušćega gradskog tkiva u zapadnom dijelu poluotoka nižu se kasnogotičko-ranorenesansne kuće s kićenim monoforama, biforama i reljefnim grbovima. Kraj župne crkve nalazile su se općinska palača i loža, porušene nakon stradanja u požaru 1920-ih.

Izgradnja župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije započeta je 1730. prema projektu Giovannija Dongettija (da Pirano, Zuane), a prethodno je porušena stara, pravilno orijentirana župna crkva. Posvećena je 1760. iako njezino monumentalno pročelje nikad nije dovršeno. Ova jednobrodna svođena crkva s polukružnim svetištem i pobočnim nizom plitkih kapela poslužila je kao predložak za niz sličnih u Istri (Buzet, Buje, Grožnjan, Završje, Poreč, Tar). Od inventara ističu se orgulje Francesca Daccija iz 1776., ranorenesansna Pietà (iz porušene crkve Bogorodice Žalosne), dio kasnogotičkog oltarnog retabla, raspelo i pala Bogorodice od Krunice iz XVII. st. Stropne dekoracije iz druge polovice XVIII. st. pripisuju se Giuseppeu Bernardinu Bissonu (Bison, Bissoni). Pokraj crkve odijeljeni je zvonik, dovršen u XVII. st., i javna vodosprema, građena u XVII., a obnovljena u XVIII. st. Područje istočno od župne crkve uglavnom zaposjedaju kuće iz XIX. i s početka XX. st.

U crkvi sv. Roka (početak XVI. st.) sačuvan je tabulat, oslikani drveni strop iz XVII. st. Drvene su polikromirane oltarne skulpture sv. Roka, sv. Kristofora i sv. Sebastijana iz XVII. st., a skulptura sv. Pelegrina iz XV. st. Na nekadašnjem gradskom groblju (XVII.-XIX. st.) nalazi se crkva sv. Andrije; groblje i crkva zaštićeni su kao kulturna dobra upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu nepokretnih kulturnih dobara rješenjem Ministarstva kulture od 24.II.2010.

U gradu djeluje Galerija suvremene umjetnosti »Dante Marino Cettina«.

Najvažniji antički arheološki lokaliteti sjeverno od grada nalaze se na području Punte, Katora, Tiole, Sipra i Zambratije. Južno i jugoistočno od grada arheološki su lokaliteti na području Kravljeg rta, Svetoga Pelegrina, Đube i Makala, tj. uokolo stancije Seget/Šeget.

Od mnogobrojnih tradicionalnih umaških manifestacija najvažniji je teniski ATP turnir Croatia Open, po kojem je Umag poznat kao oaza sportskog turizma.

Grad Umag je jedinica lokalne samouprave koja se prostire južno od Piranskog zaljeva, na Bujštini, do područja susjednih Brtonigle i Buja. Od 1993. bio je samostalna općina (što je bio i prije uspostavljanja velike općine Buje za vrijeme Jugoslavije), a od 1997. ima status grada. Površina mu je 83 km2, a ima 12.699 stanovnika (2021.).

Uz Umag-Umago na području grada su i naselja: Bȃbići-Babici (473 stanovnika, 2021.; stanovnik je Babićȃn, pridjev babićȃnski), Bašanȉja-Bassania (193 stanovnika; pridjev bašanȉjski), Crveni Vrh-Monte Rosso (177), Čepljȃni-Ceppiani (210; stanovnik je Čepljȃn, stanovnica Čepljȃnka, pridjev čepljȃnski), Đuba-Giubba (128), Finida (363), Juricȁni-Giurizzani (396; stanovnica je Juricȃnka, pridjev juricȃnski), Katoro-Catoro (26), Kmȅti-Metti (300; pridjev je kmȅtski)), Križȉne-Crisine (173), Lovrečica-San Lorenzo (123), Materada-Matterada (153), Monterȏl (38), Mȕrine-Morno (970; stanovnik je Murinȇž, stanovnica Murinȇška, pridjev mȕrinski), Petrovija-Petrovia (497), Savudrija-Salvore (195), Seget/Šeget-Seghetto (198), Sveta Marija na Krasu-Madonna del Carso (nastanjeni dio naselja, 313), Valȉca-Valizza (252; stanovnik je Valicȁn, stanovnica Valicȃnka), Vȁrdica-Vardiza (68; stanovnik je Vardicȁn, stanovnica Vardicȃnka, pridjev vardicȃnski), Vilanija-Villania (284) i Zabratija-Zambrattia (438).

Grb Grada Umaga povijesni je grb Umaga, štit obrubljen srebrnom (bijelom) trakom, na čijoj se plavoj (tirkiznoj) podlozi nalazi zlatni (žuti) lav okrenut ulijevo (heraldički udesno) s glavom prema gledatelju, a stoji nad dvjema srebrnim (bijelim) kulama koje se izdižu iz modrog mora s dvije srebrne (bijele) crte koje prate liniju valova. Zastava je tirkizne boje s gradskim grbom u sredini.

Dan Grada Umaga obilježava se 6. svibnja, na dan kad je to područje 1945. oslobođeno od nacifašističkih okupatora.

Zaštitnik grada Umaga je sv. Pelegrin/Peregrin, čiji se blagdan obilježava 23. svibnja.

http://www.grad-umag.hr/

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Bujština / Il Buiese, glavni urednik / redattore capo Dragovan Šepić, Buje – Buie 1985.; Niki Fachin, Umago–Salvore. Storia e cultura, Umago 2002.; Odluka o grbu i zastavi općine Umag, 23. 11. 1993.; Umag-o. Monografija grada Umaga / Monografia della città di Umago, ur. Sanja Benčić i dr., Umag – Umago 2012.; Statut Grada Umaga-Umago, 24. 2. 2021.; službene mrežne stranice Grada Umaga, https://umag.hr/, pristupljeno 10. 2. 2023.

Slučajna natuknica

Fiume