Dva kočijaša i jedan novinari ostali su začuđeni „samohodnom kočijom“ kada je 26.IV.1901. neimenovani kapetan austrougarske ratne mornarice vozio prvi benzinski automobil Giardinima. No, dva tjedna ranije, također u Puli, testiran je električni automobil. Bio je namijenjen zapovjedniku brodogradilišta.

Početkom 1901. počelo je novo stoljeće. U sjećanjima Istrana je netom završeno XIX. st. bilo vrijeme kada su se izmijenjivale mnoge državno-pravne tvorevine u Istri: Italsko Kraljevstvo, Ilirske pokrajine (Francuskog Carstva), Austrijsko Carstvo te na koncu Austro-Ugarska Monarhija. Prethodno stoljeće donijelo je i industrijsku revoluciju. Industrijalizaciju su Istrani doživjeli kroz brodograđevni i rudarski sektor, a najveću tehnološku promjenu mogli su vidjeti u transportu, pojavom lokomotiva i parnih brodova.

Cestovni promet u Puli je prvih mjeseci XX. st. još bio na razini prošlih stoljeća i svodio se na transport kočijama koje su najčešće vukli konji. U austrougarsko doba je proizvodnja kočija, u južnoj Istri, bila koncentrirana u Premanturskoj ulici koja se protezala sve do gradske tržnice (današnji Narodni trg). U doba Republike Hrvatske Premanturska počinje od pulske zaobilaznice (današnje Ulice Prekomorskih brigada).

Dnevni list Il Giornaletto di Pola je gotovo svakodnevno oglašavao dva konkurentska izrađivača i servisera kočija iz Premanturske: Francesca Steina i Michelea Pocivalnika. Stein je reklamirao da s elegancijom i solidnošću proizvodi kočije prema dobivenim uputama te obavlja popravke. Pocivalnik se u svom oglasu isticao kao istarski konstruktor kočija koji u svojoj radionici ima kočije spremne za prodaju. Usluge dva pulska izrađivača bit će tražene i u godinama koje slijede, ali u Puli se u travnju 1901. zbio događaj koji je najavio budućnost transporta u novom stoljeću.

O velikom tehnološkom iskoraku izvijestio je Il Giornaletto di Pola u subotnjem broju od 13.IV.1901. Objavio je kako je dan ranije prvi put testiran električni automobil namijenjen zapovjedniku Pomorskog arsenala. Vozilo je opremljeno električnim akumulatorima i prometuje samo po tračnicama unutar brodogradilišta. Punjenje baterija je trajalo nekoliko sati, a jednim punjenjem je mogao prijeći 15 kilometara. Proizvela ga je budimpeštanska podružnica bečke tvrtke Siemens & Halske.

Činilo se da je Pula tada bila u korak sa svijetom jer je svega četiri godine ranije električne aute dobio i New York, u službi taxi prijevoza. O kakvom se napretku radilo jasno je ako se usporedi s tadašnjom elektrifikacijom Istre. Tada je javnu rasvjetu prvo dobio Vodnjan, ali 1,5 godinu nakon što je u Puli testiran električni auto. Što je značila ta novotarija ukazuje novinski članak koji je plasiran točno iznad vijesti o prvom autu u Puli. U tom drugom članku objavljeno je da je u pulskoj Državnoj palači otvorena prostorija za skladištenje velocipeda za časnike koji su zaposleni u Admiralitetu luke ili u zapovjedništvu Pomorskog arsenala. Dakle, velocipedi (tip bicikla) bili su glavno prijevozno sredstvo onih bolje situiranih. Ostali su pješačili.

Točno dva tjedna otkako je testiran električni automobil dogodio se novi prometni i tehnološki skok jer je po prvi put u Puli vozio benzinski automobil. Bilo je to u popodnevnim satima u petak, 26.IV.1901. kada je vozilom upravljao njegov vlasnik – neimenovani mornarički kapetan. Pojava takvog vozila, na ulicama Pule, dogodila se nakon 16 dugih godina otkako je, u Njemačkom Carstvu, Karl Benz konstruirao prvi automobil s benzinskim motorom.

Il Giornaletto di Pola je u nedjeljnom broju 28.IV.1901. objavio da je „putujući Ulicom Circonvallazione (današnjim Giardinima, op.a.) automobil izazvao znatiželju javnosti“. Novinar je prenio i komentar dva kočijaša na Trgu Portarata: „Ej, nije dovoljan električni tramvaj što žele uvesti, govorio je jedan kočijaš s trga drugome, sad imamo kočiju bez konja!... Ludost, ne može se više živjeti!“ (Cio, no bastava el tranvai letrico che i ne vol meter, diceva un cocchiere di piazza ad un altro, adesso gavemo anca la carozza senza cavai!... Matio, no se pol piu viver!).

Tri godine nakon pojave električnog, a potom i benzinskog automobila, Pula je dobila i električni tramvaj, prije Opatije i Pirana. Te 1904. je u čitavoj Istri bilo devet automobila.

Automobil s taksimetrom Pula je dobila sredinom 1912. Prvi pulski taksist je bogate goste čekao ispred gradilišta novog Mornaričkog kazina u čijem su susjedstvu bili Carski i kraljevski jahtaški odred i Palača Karla Stjepana. Automobil ambulanta, za pružanje prve pomoći, u Pulu je stigao krajem rujna 1913.

Kočijaši s Trga Portarata su ubrzo otišli u ropotarnicu povijesti, kao i izrađivači kočija iz Premanturske ulice. Automobili su „zagospodarili“ prometnicama i javnim površinama Pule u doba Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

• 
•