Srpanjski vjetrovi rata u Istri

Više od pola stoljeća u Istri se tijekom srpnja najčešće broji koliko je došlo - turista. I prije 110 godina statističari su se bavili brojanjem dolazaka ljudi u Istru, ali po sasvim drugoj osnovi.

Tog toplog srpanjskog ljeta 1914. na poluotok je stiglo oko 100 vagona punih putnika. Ali nisu bili smješteni u putničkim kupeima već u teretnim vagonima. Bili su to vojnici iz svih krajeva Austro-Ugarske Monarhije koji su 27.VII.1914. stigli u Pulu, ondašnju glavnu ratnu luku, ali i njezina okolna mjesta. Samo dan kasnije započeo je dotad najveći svjetski sukob koji se tada zvao Europski ili Veliki rat, a četvrt stoljeća kasnije je prozvan Prvim svjetskim ratom.

Vihor rata koji je tada pogodio Europu, a potom i ostatak svijeta, u Istri se već osjećao 2.VII.1914., kada je zapadnu obalu preplovio bojni brod SMS Viribus Unitis s tijelima Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije, ubijenih u atentatu četiri dana ranije u Sarajevu.

Dana 28.VII.1914. Austro-Ugarska objavila je rat Kraljevini Srbiji, a istog dana je ratno ludilo zahvatio i Pulu. Tada je negativan sentiment iskazan prema svemu što ima slavensku simboliku: napadnut je hrvatski pekar Dekleva, razbijeni prozori hrvatskog Narodnog doma, Tiskare Josip Krmpotić i stan Matka Laginje.

No, ono što će se dogoditi u srpnju četiri godine kasnije bila je najava događaja koji će uslijediti 1944. i 1945. Naime, 17.VII.1918. bilježimo prvo bombardiranje austrougarske Pule američkim avionima u sastavu talijanske avijacije. Četvrt stoljeća kasnije upravo će američki bombarderi uništiti velik dio Pule, okupirane od talijanskih fašista i njemačkih nacista.

Ratni vjetar se stišao u Istri nakon završetka Velikog rata, ali događaji iz srpnja 1920. pokazali su u kojem će smjeru ubuduće puhati. Tada su fašisti zapalili i uništili slovenski Narodni dom u Trstu i hrvatski Narodni dom u Puli.

Nekoliko godina kasnije, ponovno u srpnju, pokrenuti su događaji koji će preokrenuti stvari na poluotoku. Dana 29.VII.1943. su s Rušnjaka, kraj Baderne, u partizane krenuli mještani Poreštine, Tinjanštine i Rovinjštine. Bila je to prva veća organizirana skupina antifašista i rodoljuba iz tog dijela Istre. Dogodilo se to dva dana nakon što je pala Mussolinijeva vlada i na dan kada je ukinut Specijalni sud za zaštitu države (Kraljevine Italije). Zanimljivo, početak kraja fašističke vlasti zbio se točno na 60. rođendan njihovog vođe, Benita Mussolinija.

Početak procesa poslijeratne normalizacije odnosa između Italije i Jugoslavije, uključujući i novo teritorijalno razgraničenje, također se zbio u srpnju. Bilo je to 29.VII.1945., kada je započela Pariška mirovna konferencija, točno četvrt stoljeća i dva tjedna od događaja koje pamtimo kao divljanje talijanskih ekstremista, potpomognutih okupatorskom vlašću, u Puli i Trstu.

Činilo se da će ratni vjetrovi zauvijek utihnuti u Istri nakon sklapanja jugoslavensko-talijanskih Osimskih sporazuma 1975. No, 16 godina kasnije, i to upravo u mjesecu srpnju, zaključen je Desetodnevni rat koji se vodio i u sjevernom dijelu Istre zbog osamostaljenja Republike Slovenije i njezina preuzimanja graničnih kontrola s Italijom i Austrijom. Taj rat bio je prvi ratni sukob u Europi nakon 1949., kada je okončan građanski rat u Grčkoj. Dana 3.VII.1991. postrojbe Riječkog korpusa Jugoslavenske narodne armije napustile su područje slovenske Istre, a istog tog srpnja ponovno su se probudili ratni vjetrovi, ali u hrvatskom dijelu Istre.

Nakon što je 3.VII.1991., na vlastiti zahtjev, umirovljen zapovjednik Vojnopomorskog sektora za sjeverni Jadran, odnosno pulskoga garnizona, kontraadmiral Marjan Pogačnik (Slovenac), počinje blokada pulskih vojarni i objekata.

Od 1914. do 1991. Istrom je mnogo puta, iz različitih smjerova, srpnjem zapuhao ratni vjetar. Je li tako bilo i u 19. stoljeću?

Upravo je jedan događaj iz srpnja, s početka 1800-ih godina, pokrenuo ratne sukobe u Istri. Naime, 6.VII.1809. Napoleon je pobijedio vojsku Austrijskog Carstva na visoravni Wagram kraj Beča, a od tada je Francuska preuzela od Austrijanaca Istru i druge krajeve na Jadranu. Borbe za istjerivanje francuske vojske iz Istre predvodili su Britanci 1813. godine. Njihove brojne bitke zbile su se upravo u mjesecu srpnju.

Dana 8.VII.1813. britanski ratni brod je uplovio u luku Milje i zapalio četiri usidrene barke. Potom se 12.VII.1813. zbila topovska bitka između britanske flote i francuske topničke bitnice u Piranu. Čitava zapadna obala Istre tada je bila nesigurna za plovidbu zbog britanskih vojnopomorskih akcija, a što će britanski avijatičari ponoviti 131 godinu kasnije u Istri okupiranoj od Velikog Njemačkog Rajha.

Na slici gore: u srpnju 1914. u Pulu i okolna mjesta stigla je dotad neviđena vojna sila u Istri - oko 100 teretnih vagona punih vojnika

(Iz fotoalbuma Richarda Schustera 1914.-1917., Pula 2016., 21)