Prije više od devet stoljeća, točnije 17. studenoga 1102., jedan je dokument bitno promijenio vlasničko-političke odnose u Istri. Riječ je o povelji vajmarsko-orlamindskog grofa Ulrika II. kojom je on, ne imajući izravnih nasljednika i „za spas duše“, darovao akvilejskoj crkvi 21 mjesto, uglavnom u sjevernoj i istočnoj Istri – od Kožljaka, Vranje i Boljuna, preko Huma, Draguća i Buzeta, do Grožnjana, Momjana i Buja. Ispravu je Ulrik II. rečenoga dana pred brojnom publikom u bazilici u Akvileji predao patrijarhu, imenjaku Ulriku I. Time je Akvilejski patrijarhat postao najbogatiji zemljoposjednik i glavni politički faktor u Istri.

U darovnici Ulrika II. neka su istarska naselja prvi put spomenuta u pisanim izvorima te je mnogi citiraju, ponekad i pogrešno, pa nije zgorega na nju iznova podsjetiti.

Karta s označenim mjestima (plave točke) koja je Ulrik II. darovao Akvilejskom patrijarhatu (izradio povjesničar Josip Banić u aplikaciji Google My Maps)

• 
•