La Voce del popolo, talijanski dnevni list Istre i Kvarnera ovog mjeseca navršava 80 godina od ponovnog tiskanja. Prvi broj izašao je 27.X.1944. kao partizanski list na talijanskom jeziku. No, od 2010. na naslovnici lista objavljuje se zaglavlje koje pak ukazuje na dvostruku obljetnicu lista – „Osnovana 1889. Izlazi bez prekida od 1945“ (Fondata nel 1889. Esce ininterrottamente dal 1945).

Naime, već 14 godina list naglašava svoju povezanost s istoimenim časopisom koji je počeo izlaziti prije 135 godina, od 3.XI.1889. u Tiskarskom Zavodu od Mate Glavana, na Sušaku. No, već u prosincu 1899. Glavan prodaje Antoniju Chiuzzelinu iz Rijeke tiskarske strojeve i pravo na izdavanja lista. Primjerak lista od 3.I.1890. u zaglavlju mijenja mjesto tiskanja, Sušak se zamjenjuje Rijekom (Fiume), a mijenja se i koncepcija lista. Umjesto časopisa za kulturu postaje politički dnevnik. Na početku je list imao deklariranu politiku u korist priključenja Rijeke ugarskom djelu monarhije da bi kasnije postao list riječkih autonomaša koji su tražili nezavisan i autonoman grad unutar Austro-Ugarske Monarhije.

Ta prva izdanja lista La Voce del popolo imala su svaki dan barem tri rubrike novosti: telegrafske, pomorske i razne. Zatim, lokalnu i tršćansku kroniku, međunarodnu (oko svijeta), priopćenja, red vožnji vlakova te književni dio. Prva stranica bila je rezervirana za najzanimljivije međunarodne vijesti, ali i o događajima koji su izravno utjecali na Rijeku. Na drugoj i trećoj stranici se nastavilo s izvještavanjem o gradskoj politici s nekoliko članaka sa socijalnim i humanitarnim naglaskom. Četvrta stranica novina bila je u potpunosti posvećena oglasima. Dok je za žensku čitalačku publiku bio rezerviran dodatak Grijesi krojačice (I peccati della sartorella) gdje su objavljivali romantične pripovijetke tog vremena.

Među zapaženim naslovima tog lista bila su ona iz 1904. kada su izvještavali o sudskom procesu protiv tog istog lista. Novine, koje je tada uređivao Angelo Martich, optužene su od Državnog odvjetništva za objavu tekstova u kojima se uredništvo bavilo politikom s gorkim prosudbama i kritikama protiv mađarske kraljevske Vlade i njezine javne uprave. Novi proces je uslijedio u prosincu iste godine, a nakon toga list objavljuje članke o uvjetima kojih se novina treba pridržavati kako ne bi naišla na Vladinu cenzuru i česte novčane kazne uredništvu i vlasniku novina zbog objavljivanja članaka političke tematike.

Oni brojevi La Voce del popolo u kojima su objavljeni članci protiv Vlade bili su redovito zaplijenjeni, a među istaknutim potpisnicima članaka bio je autor tajnovitog naziva – dr. X.

Tijekom Prvog svjetskog rata La Voce del popolo je tiskan s oznakom Cenzurirano izdanje iznad zaglavlja i sadržavao je samo jednu stranicu. Iz bibliografskog istraživanja Gianfranca Mikse proizlazi da su novine ukinute 1919., a zatim ponovno tiskane 1921. i ukinute u istoj godini.

Oživljavanje lista uslijedilo je nakon 23 godine, a novi brojevi se tiskaju na slobodnom teritoriju u šumi gdje su imale sjedište i ostale novinske redakcije koje su tiskale listove za područje Istre i Kvarnera u Drugom svjetskom ratu. La Voce del popolo je u novim prilikama postao partizanski list na talijanskom jeziku. Prvi broj je uredio Eros Sequi u kolibi u šumi Čvije, kraj izvora Rečine (Rječine). Daktilografkinja je bila Ester Blažić, a Josip Sloković-Branko odgovoran u partizanskoj „štampariji Pobjeda“ sa sjedištem u Benašima, u kući Berta Lučića.

Prisjećajući se tih vremena Sequi je naknadno napisao da su surađivali s hrvatskim kolegama koji su pripremali Glas Istre, Antom Drndićem i Fedorom Olenkovićem.

U 1944. je La voce del popolo tiskan još 18.XI. i 24.XII, a potom zbog neprijateljske ofenzive tek po oslobođenju Rijeke - 5.V.1945. kada započinje redovno izlaženje. Objave lista popraćene su deklariranom namjerom pripajanje Rijeke Titovoj Jugoslaviji.

Značaj lista povećao se 1960-ih kada su stekli vodeću ulogu promicatelja glavnih inicijativa Talijanske unije (Unione Italiana). List je pratio mnogobrojne okrugle stolove, poglavito onaj iz 1963. o općinskim statutima, dvojezičnosti i pravima talijanske nacionalne skupine. Nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije list se prodavao zajedno s tršćanskim dnevnikom Il Piccolo.

U modernim vremenima se riječki La Voce del popolo oslanja na redakciju u Puli te na dopisništva u Rovinju, Umagu, Kopru, Labinu, Poreču i Trstu. Izlazi svaki dan osim nedjelje. U vlasništvu je Talijanske unije.

Novine i internetski portal svojim čitateljima nude informacije u politici, kulturi, sportu. Često list sadrži specijalizirane priloge o turizmu, kulturi, gastronomiji, ekonomiji... Ipak, naglasak je na lokalnim vijestima, kao i na životu i djelovanju talijanske nacionalne zajednice.

U protekla tri desetljeća ostao je jedini mediji koji redovito informira stanovnike Istre o događajima u hrvatskom, slovenskom i talijanskom djelu poluotoka i nije ograničen državnim ili županijskim/provincijskim granicama što je slučaj s ostalim medijima iz Slovenije, Hrvatske i Italije.

• 
•