Žminjšćine. Pučku školu završio je u tada talijanskoj Puli, a potom je, na poziv starijeg brata Tome, u rujnu 1931. emigrirao u Jugoslaviju, u Zagreb, gdje je smješten u Istarski đački internat i upis

Žminju, Galižani, Vižinadi, Fažani). Renesansnomu stilu priklonili su se i neki domaći majstori zidnoga slikarstva: Klerigin iz Kopra (Cleriginus iz Kopra) u crkvi sv. Marije u Oprtlju i Antun s Pado

Žminj i Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika Pula te financijskoj potpori Istarske županije i Grada Pule, Istra kroz stoljeća ponovno je pokrenuta kao redovita edicija 2018. godine te su k

žminjski i tinjanski, i on također notar. Sačuvana su dva njegova prijepisa – Kršanski iz 1546. (danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu) i Momjanski (danas u Državnom arhivu u Ri

Žminj, autora B. Marušića. Nekoliko je izdanja posvećeno zaslužnim muzejskim djelatnicima: dva sveska desetog godišta, 10/1 i 10/2 (tiskani 1979. i 1982.), bila su posvećena B. Baćiću povodom 65. o

Žminj, 2001.), izabrane književne oglede, studije i članke Pristrani čitatelj I. (Pula, 2007.), izabrane književne kritike i osvrte Pristrani čitatelj II. (pogovor A. Klimana, Pula, 2007.), zbirku ogl

Žminju, Sv. Katarini u Svetvinčentu, Sv. Antunu u Barbanu, Sv. Katarini u Lindaru, Sv. Blažu u Svetom Lovreču, te u Sv. Jakovu u Barbanu i Sv. Barnabi u Vižinadi. Renesansi neki autori pripadaju po

Žminja. Važnu ulogu u povijesti Dvigrada imali su i benediktinci, čiji je red na dvigradskom području počeo djelovati u drugoj polovici X. st. Osim izgradnje nekoliko samostana, među kojima je najv

Žminju i Vodnjanu. Malo je očuvanih interijera s baroknim štukaturama, među kojima su vrsni rad G. Montevintija (1751) na stropu bivše franjevačke crkve u Poreču, i rad nepoznatoga majstora u župnoj c

Žminju, Poreču, Višnjanu, Pazinu, Motovunu, Labinu, Podpićnu, Buzetu, Umagu, Novigradu i Bujama. Početni kreditni potencijal banke iznosio je 63,8 mil. dinara, a prvim direktorom bio je imenovan Srećk

Žminj i dr.), ponekad s odvojenom ložom (Brseč, Mošćenice, Oprtalj, Gračišće, Višnjan, Vižinada, Vrsar, Sv. Lovreč Pazenatički, Bale, Barban, Hum, Boljun, Mutvoran, Lindar), samo s prastarim stablom l

Žminja. Monografski je obradio povijest pojedinih istarskih mjesta - Tinjana, Pazina, Gračišća, Premanture, Roča, Lupoglava, Mutvorana, Šterne u Čepiću, Pazinskih Novaki, Kostela (Pietra Pelosa, Petre

Žminju za rukovet pjesama (1971.), druge nagrade Grada Rijeke za Goranovo proljeće (1977.), porečke nagrade Sv. Mauro (1992.), priznanja na natječaju dijalektalne poezije Histria (1997.), treće nagrad

Žminja, Bala, Marčane, Medulina, Vodnjana, Svetvinčenta (Savičente) i Barbana. U nizu njegovih aktivnosti ističe se sportska, koja osim natjecateljskog ima obrazovni karakter. Veliku manifestaciju brz

Žminja, 25.VI.1942. – Zagreb, 28.II.2020.). Diplomirao je 1967. na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1973. magistrirao biotehničke znanosti, a 1980. doktorirao temom Petrokemijski

Žminja redovnik na glasu po svetom životu Kornelije Hrelja. Prema nekim je istraživačima sv. Jeronim rodom bio iz istarskog Zrenja. Nije utvrđeno ni mjesto rođenja (možda u Istri?) biskupa sv. Dona

Žminja i Sv. Jurja u Svetom Juri kraj Završja. Kuriozitet svakako predstavlja zvonik na preslicu Sv. Roka u Roču, zvonik uz samostansku crkvu sv. Franje u Puli i zvonik kula uz crkvu sv. Stjepana u Mo

Žminjšćini. Tu se tradicionalno uzgajaju kasni krumpir, luk, grah i kupus namijenjen za kiseljenje. U novije doba uzgaja se još mnogo drugih sezonskih vrsta (salata, blitva, špinat, mrkva, grah mahuna

Žminju (pravila potvrđena 1903., počela djelovati 1906), Sv. Vidu (na otoku Krku), Juršićima, Premanturi, Banjolama i Vinkuranu (1906), Svetvinčentu, Lanišću, Belom (na otoku Cresu) i Veprincu (1908),

Žminja ili Sv. Stjepanu u Peroju, do tipoloških rješenja s poligonalnom apsidom. Tip križne građevine s trima apsidama na istočnoj strani također se veže uz sjevernotalijanske i južnošvicarske prostor