Pazinu je polazio hrvatsku gimnaziju, a kako je ona nakon talijanske okupacije zatvorena, otišao je u Karlovac i tamo maturirao. U Dubrovniku je 1926. završio Pomorsku vojnu akademiju i potom preuzeo

Pazinu na poticaj krčkoga biskupa Antuna Mahnića. Svrha mu je bila pokretanje pučkoga katoličkog tiska u Istri. Društvo je 1911. podiglo svoju tiskaru u Pazinu u kojoj se tiskao gospodarski tjednik

Pazinu čuva se fragment rukopisa iz 15. stoljeća. Omotan je u list starijeg korala. On je, kao i listovi statuta, pergamenski i broji ih sveukupno devet. Zapisi su pisani na latinskom jeziku, knjiškom

pazinskoga kneza »i vse gospode deželske i plovan Gole Gorice, očit oblašću svete Rimske crekve i cesarove slobode nodar i kneza pazinskoga i sve dežele pisar« napisao je Istarski razvod u njegovu hrv

Pazina (45°17′N; 13°57′E; 234 m nadmorske visine); 128 stanovnika (2021.), u Gradu Pazinu. Do Grdosela se iz Pazina dolazi preko Dušani, a iz pravca Berma preko Čerišnjevice.

Pazin – Kastav), na sedlu drevnoga puta koji iz doline Pazinčice vodi u Boljunsko polje. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom. Stanovnik je Pȃzan, stanovnica Pȃzank

Pazinskoj knežiji za Nikolina upravljanja utvrdom i gradom car Fridrik III. izdao je naredbu da se zbog ratne opasnosti od Turaka prošire pazinski kašteli i pojačaju njegove fortifikacije. Prema burgu

Pazinu, središtu tadašnje austrijske Istarske knežije. U to je vrijeme pazinski prepozit bio vrlo važna osoba na području Knežije, koja je u crkvenoj podjeli dijelom bila pod jurisdikcijom porečkog bi

Literatura : Pazin“, Franina i Jurina, 2014.; isti, „Na poleđini plakata prije šest desetljeća nacrtao pazinski sportski kompleks“, Glas Istre, 5. 9. 2014.; isti, „Otac pazinskog nogometa&l

Pazin, 15.XII.1904. – Pazin, 4.II.1986.). Rođen je u pazinskom predgrađu Dubravica, u matične knjige upisan kao Aegidius Božidar, otac mu je bio željezničar Ivan (Ioannes), majka Marija (Mari

Pazina (45°16′N; 14°0′E; 278 m nadmorske visine); 197 stanovnika (2021.), sjedište istoimene općine. Nalazi se na važnom cestovnom pravcu iz Pazina prema Buzetu uz Pazinčicu, s

Pazinu, a uz to i upraviteljem župe Pazinski Novaki. Godine 1969.–72. organizirao je katolički pokret mladih, no ubrzo je uvidio da je u Istri najvažnije širiti pisanu riječ. Stoga je po povr

Pazinu, a ne u Kopru, kako je bilo planirano. Za Mužinu je Pazin bio prikladniji jer se tu, uz njemački i talijanski jezik, učio i ilirski ili hrvatski jezik, a i geografski položaj je povoljniji jer

Pazinskom sjemeništu, potom je u Pazinu bio župnikom (1962.-1967.). Sljedeća ga je dužnost ponovo odvela u Poreč, gdje je bio generalni vikar biskupije, uvijek za biskupa Nežića. Od 1980. do 1984. mis

Pazinu. Kao bogoslov studirao je 1954.-58. na Visokoj teološkoj školi u Rijeci i Pazinu. Zaređen je za svećenika 30.III.1958. u Pazinu. Od 1958. do 1962. studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru,

Pazin 1998.), Žuti kruh (Pazin 1999.), Manje poznata Istra (Pazin 2000.), Buran novinarski život (Pazin 2001.), Korijeni istarskih gradova (Pazin 2002.), Furlanski i karnjelski zrmani (Pazin 2003.), D

Pazina (45°20′N; 13°53′E; 411 m nadmorske visine; 50 stanovnika (2021.), u sastavu Grada Pazina. Smješten je na brežuljku iznad rijeke Butonige, 7 km jugoistočno od Motovuna, od

Pazin, 1914. - Brescia, 19.II.1983.). U Talijansku ratnu mornaricu (Regia Marina) prijavio se 1931. Iskazao se u bitkama u Drugom svjetskom ratu u kojem je ostao invalid. Za hrabrost pokazanu na ok

Pazinu i Trstu, studirao je pravo u Beču i Gradcu (Grazu). Neko je vrijeme bio činovnik u Trstu, a od 1908. odvjetnik u Lovranu. Prve dvije pjesme objavio je 1886. u zadarskom časopisu Hrvatska. Po

Pazinu, a prvi učitelj glazbe bio mu je Saša Šantel. Djelovao je kao učitelj u Pazinu i Čepiću, a zatim kao gimnazijski učitelj pjevanja te orguljaš na školskim misama. Zbog talijanske okupacije Istre

Pazinske gimnazije tiskao je studiju o Pazinskom potoku i tekst Mošćeničkoga statuta. Zajedno s Vladimirom Nazorom, Matom Tentorom i Vjekoslavom Spinčićem sastavio je Spomenicu istarskih Jugoslavena z