Pula 1857. imala 8551 stanovnika, od toga 2000 vojnih osoba. Za 60 god. austrijske vladavine, tj. do I. svjetskog rata, broj stanovnika u Puli porastao je 60 puta, pa ih je 1910. bilo 58562, od toga 1

Pula, Labin, Plomin, Buzet, Mutvoran i dr.) ili prekinut kontinuitet (Buje, Kopar, Rovinj, Beram, Pićan i dr.), mogu držati urbanim središtima. Gradinskim naseljima Nezakciju, Picugima i Monkodonji ko

pulaciji, promet se u luci stalno povećavao, pa je 1966. dosegnuo 788.616 tona. Kako država nije bila naklonjena izgradnji željeznice do Kopra, vodstvo luke odlučilo je svojim sredstvima financirat

Pula, a od 1993. u sastavu općine Vodnjan iz koje je izmjenama Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj izdvojena krajem 2000. kao nova općina te je počela funkcionirati na

Pula). Šumsko gospodarstvo Buzet, poslije Šumsko-hortikulturno gospodarstvo »Istra« iz Buzeta, razgranalo je svoje djelatnosti izvan šumarstva pa je od šumarskih djelatnosti (gotovo isklju

Literatura : Pula 2000; M. Małecki, Slavenski govori u Istri, Rijeka 2002; J. Ribarić, O istarskim dijalektima. Razmještaj južnoslavenskih dijalekata na poluotoku Istri s opisom vodičkoga govora, Pazin 2002; J. Li

Jugozapadni istarski dijalekt ili štakavsko-čakavski dijalekt, istarski ikavski štakavsko-čakavski postmigracijski dijalekt složene strukture, u kojoj su glavnim jezičnim slojem značajke ikavske štoka

Literatura : Pula 1981; J. Delumeau, Y. Lequin, Les malheures des temps. Histoire des fléaux et des calamités en France, Paris 1987; M. Bertoša, »Lienteria cronica« e »Febbre consuntiva«. La fame, il tifo petecchi

pulacije. »Plač, suze i škripanje zubi« gladnih župljana dopirali su do župnika koji im često ni sam nije imao pružiti drugo doli riječi ohrabrenja i utjehe. U suzbijanju gladi odlučujuću je ulogu ima

Literatura : Pula 2000.

pulacije s pripadajućim teritorijem; prije nastupa rimske vlasti Liburni su već bili grupirani po teritorijalnom načelu, a ne više po rodovskome, no za razliku od Histra nisu nikad stvorili središnju

Pula se uključuje u tada već tradicionalnu manifestaciju Operna sezona Opatija – Rijeka te u ljetnim opernim programima na pozornici Arene redovito nastupa ansambl opere NK „Ivan Zajc&ldqu

Literatura : Pula 1995.; „Istarska toponimija“, Istarska enciklopedija, Zagreb 2005., 929-944; Statut Grada Buzeta (pročišćeni tekst), Službene novine Grada Buzeta, 3/2013. i 6/2017.; Mjesni o

Pula – Divača. Sajmovi, koji su se od starine održavali subotom (najveći u rujnu, na Subotinu) podno grada uz raskrižje cesta, bili su potkraj XIX. st. poticaj osnivanju i razvijanju novoga nase

Pula – Rijeka s cestama prema Poreču, Buzetu, Labinu i Žminju te spoj na Istarski ipsilon). Prometna mu važnost raste naročito izgradnjom željezničke pruge Pula – Divača (Istarska državna

Literatura : Pula 1998.; Silva Bon Gherardi, Politica, regime e amministrazione in Istria, L’Istria fra le due guerre: contributi per una storia sociale, Roma 1985.; Mario Mikolić, "Komunistička partija

Pod Italijom (1918.–43.). Svršetkom Prvoga svjetskog rata, raspadom Austro-Ugarske Monarhije i talijanskom okupacijom u studenome 1918. mijenja se upravno ustrojstvo u Istri. Talijanski vojni

Literatura : Pula 1967.; Martin Horvat, Nikola Korin, Kirurgija i ortopedija na zapadnoj obali Istre (Referat održan na kirurško-ortopedskom sastanku u Dubrovniku, 1967.); Zvonimir Maretić, Sjećanja na preuzimanje

Medicina (lat. medicina: ljekarstvo, liječništvo), liječenje, rehabilitacija, čuvanje i poboljšanje zdravlja. Stožerne su grane humane medicine internistička medicina i kirurgija, a porodništvo je zas

Literatura : Pula 2022., 51, 85;

Vlašić, Mate, narodnjak, antifašist, zemljoradnik (Nova Vas kod Poreča, 18.II.1886. – Nova Vas kod Poreča, 22.IV.1969.). Obitelj mu je bila porijeklom iz Boljuna pa su nosili nadimak Bojunci.

Pula postane ratnom lukom SSSR-a, veće brodogradilište bilo bi smetnja takvim nakanama, ali rezolucija Informbiroa promijenila je 1948. i smjer razvoja Uljanika. Novi planovi predviđali su suvremeno b

Pula). Nova austrijska vlast u Piranu je očuvala Magistrato civico, te u nj imenovala svojega političkoga načelnika kojemu je prepustila sve nekadanje statutarne funkcije. U doba Restauracije Piran je

Literatura : Pula, 1967; A. Šonje, Starokršćanski sarkofazi u Istri, Rad JAZU, 1978, 381; G. Cuscito, Lo spazio sacro negli edifici culturali paleocristiani dell’alto Adriatico, Hortus Artium Medievalium, 1995, 1;

Ranokršćanska umjetnost, umjetnost nastala na području Rimskoga Carstva od sred. III. do kraja V.st., odn. do sred. VII.st., koje je ikonografija vezana uz kršć. religiju i ideologiju. Nije oznaka sti

Pula 1177., Kopar 1186.), stvarajući postupno slobodne komune; kraj Savudrije su mletačke galije 1176. porazile Barbarossino brodovlje i zarobili mu sina Ottona. Bertoldov je sin Bertold IV. (1138.

Literatura : Pula 1998.

Istrorumunjski, povijesni dijalekt rumunjskoga jezika kojim govore stanovnici u Žejanama na Ćićariji i u naseljima u dolini Boljunčice – Šušnjevici/Sušnjevici, Novoj Vasi, Jesenoviku, Brdu, Kost

Literatura : Pula 2020., 135-145

Aleja glagoljaša, spomenički kompleks posvećen glagoljašima, glagoljaštvu i glagolizmu, koji se proteže uz cestu od Roča do Huma. Kapitalni je to projekt Čakavskog sabora (ČS), a ideja o njegovom o