Literatura : Pula 2022., 24-31; Luka Jelavić, "Kako stručno obrađeno drvo rukama graditelja glazbala može iznjedriti emocije", Glas Istre, 12. 9. 2022.

Zavȓšje (tal. Piemonte d’Istria), naselje u središnjem dijelu Istre, na visoravni, 8 km istočno od Grožnjana (45°22′N; 13°49′E; 250 m nadmorske visine); 39 stanovnika (2021.)

Literatura : Pula 1969.; Ivan Pederin, Jadranska Hrvatska u austrijskim i njemačkim putopisima, Zagreb 1991.; Ljudevit Krmpotić, Spon, Adam, Cassas i Lavallée u Hrvatskoj, Hannover – Čakovec 1997.; Sl

Spon, Jacob, liječnik, arheolog, putopisac, istraživač starina (Saint-Romain de Couzon kod Lyona, 13?.I.1647. - Vevey, Švicarska, 25.XII.1685.). Rođen je u protestantskoj obitelji njemačkog podrije

Pula, 14.V.1977.). Brsečka obitelj Barković, Gašpar i Antonija rođ. Mavrović, imala je tri sina – Milivoja, Josipa i Mirka, i četiri kćeri – Anu, Sofiju, Mariju i Antoniju. Milivoj j

Pula (ili Istarska), Zadar, Rijeka (od 1924.) i Gorica (od 1927.), dok se izraz Julijska Venecija i Zadar koristio u skupljanju statističkih podataka (popisi stanovništva, istraživanja iseljavanja), o

Pula, 27.XII.1892. – Torino, 3.XI.1972.). Otac Domenico, poduzetnik iz Rovinja, majka Giuseppina rođ. Mayer. Obitelj je u Puli živjela na početku današnje Laginjine ulice (tada Via Giulia), a

Pula, 20.I.2022.). Završio je Grafički odjel na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1958., a 1965. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Ive Šebalja. Na

Literatura : Pula 1978.; Petar Strčić, "Prilog poznavanju iredentističke djelatnosti Carla Combija 50-tih i 60-tih godina XIX. stoljeća", Annales – Anali Koprskega primorja in bližnjih pokrajin, 19

Combi, Carlo Francesco Giovanni, pravnik, političar i proučavatelj povijesti (Kopar, 27.VII.1827. – Venecija, 11.IX.1884.). Nakon školovanja u koparskoj gimnaziji i liceju u Padovi, studija u

Literatura : Pula 1995.; Slaven Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do početka XIX. stoljeća, Pazin 2002.; G. Radossi, Monumenta Heraldica Iustinopolitana. Stemmi di rettori, di fa

Contarini, mletačka plemićka obitelj o kojoj ima vjerodostojnih podataka već u XI. st. Pridonijela je mletačkom širenju prema Levantu, a jedan od njezinih ukupno 18 rodova preselio se u Siriju. Pos

Pula 1978.), memoarska sjećanja o svom doprinosu organiziranju ustanka u Istri, u kojoj spominje stotine imena sudionika i brojne zanimljive detalje. Njegova izlaganja, članci i rasprave na Pazinskom

Pula, Rovinj, Poreč, Buje, Pazin), a Mornaričko groblje u Puli proglašeno je kulturnim dobrom.

Literatura : Pula 1984.; Milorad Stojević, "Čr(k)nja o Črnji", Istra, 1989., 1–2; Josip Bratulić, "Pjesnik Zvane Črnja", Izazov zavičaja, 1990.; Miroslav Šicel, "Esejistika Zvane Črn

Črnja, Zvane (Ivan), književnik, kulturolog i publicist (Črnjeni kraj Žminja, 8.X.1920. – Zagreb, 26.II.1991.). Školovanje započeo u zavičaju. S obitelji pred fašizmom pobjegao 1931. preko jugoslavens

Pula 2017.). U Šišanu se od 2012. svake godine održava Festival dellʼistrioto (Festival istriotskog narječja). Istriotski govori uvršteni su 2023. kao nematerijalno kulturno dobro na Listu zaštićen

Pula–Mali Lošinj (za Zadar). Putnički promet iz Rijeke za Dalmaciju prolazi Kvarnerićem, a kroz Kvarner prolazi koridor teretnoga pomorskog prometa. Prolaz na sjevernom dijelu Kvarnera između Cr

Literatura : Pula 1986.; Ivan Jurković, "Turska opasnost i hrvatski velikaši – knez Bernardin Frankapan i njegovo doba", Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti HAZU, 1999., 17.

Frankopani (Frankapani), velikaška obitelj. Do XV. st. poznati kao knezovi Krčki, kada u duhu renesanse nastoje svoje podrijetlo vezati uz rimsku plemenitu obitelj Frangipani. Prvi je poznati čl

Literatura : Pula 2006.; Ur., „Štandeker, Alojzij“, Slovenski biografski leksikon, http://www.slovenska-biografija.si, 2013.; „V Pesnici pri Mariboru odkrili spominsko ploščo gledališčniku

Štandeker, Lojze (Alojzij), kazališni redatelj, dramaturg i publicist (Gačnik kraj Pesnice [Maribor], 8.VII.1911. - Virovitica, 11.XII.1983.). Nakon osnovne škole u Jarenini i šest razreda klasične

Pula), neki su bili integrirani u stambene sklopove (Sv. Ivan Kornetski, Kaštel), neki su bili zapušteni, a sjedišta feudalaca preseljena u palače (Lupoglav, Črni grad, Beligrad, Kostel, Vranja, Letaj

Literatura : Pula 1997.; A. Rubbi, Moderna i postmoderna arhitektura u Istri, Rovinj 2000.; Mauro Cozzi, Ezio Godoli, Paola Pettenella (urednici), Angiolo Mazzoni (1894-1979): architetto ingegnere del Ministero de

Mazzoni, Angiolo, talijanski arhitekt i inženjer građevine (Bologna, 21.V.1894. - Rim, 28.IX.1979.). Pohađao je Tehnički institut Leonardo da Vinci, potom Tehnički fakultet u Rimu. Diplomirao je gr

Pula (1851-85), koje je Austrija predala na temelju arhivskoga sporazuma iz 1923. Od osobnih arhivskih fondova posebno je važan onaj zastupnika V. Spinčića, s njegovom korespondencijom 1867-1931. U HD

Literatura : Pula 1995. Miroslav Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1995.; Marc Bloch, Feudalno društvo, Zagreb 2000.

U Istru su feudalni odnosi počeli prodirati s dolaskom franačke vlasti u VIII. st., o čemu svjedoče pritužbe istarskih posjednika na Rižanskoj skupštini. Do XII. st. razvila su se razmjerno velika

Literatura : Pula et Rovinj, Arheološki vestnik, Ljubljana 1986, 37; P. Vežić, Krstionica i ciborij u Puli i Novigradu, u zborniku: Novigrad–Cittanova 599–1999, Novigrad 2002.

Krstionice ili baptisteriji (lat. baptisterium iz grč. βαπτιστήριον), mjesta za obred krštenja u kršć. crkvama. U ranokršćansko doba redovito, a u potonjim razdobljima do XVII.st. često su bile zasebn