Drugi svjetski rat, vojni sukob 1939.–45. između Sila osovine ili Trojnoga pakta (Njemačka, Italija, Japan, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Finska) i Saveznika (Velika Britanija, Francuska, SSSR,

Pula, Lošinj). No, u drugoj polovici XX. st. većina je vila prenamijenjena u višestambene zgrade, a zelene su površine loše održavane. Danas su to ukrasno-utilitarni vrtovi, koji se ne mogu usporediti

Pula).

Pula – Kopar – Trst (D21), na raskrižju županijskih cesta za Umag, Novigrad, Momjan, Grožnjan, Kaštel i Buzet. Važno je cestovno čvorište, razvijene su trgovinska i uslužna djelatnost te p

Pula je 1890-ih postala najveći istarski grad (36.000 stanovnika, 1900.) i najjače gospodarsko središte. Rasla je i njezina administrativno-politička važnost: Pokrajinski sabor prestao se sazivati u P

Pula, juniorska ekipa kojega je bila među najboljima u Jugoslaviji (M. Ribarić, D. Mušikić, M. Grakalić, M. Kontić i M. Homoki). Jedan od najboljih pulskih igrača tog doba bio je Marijan Ribarić, koji

Albert iz Konstanza (Alberto de Constancia), slikar (Konstanz na Bodenskom jezeru). Djelovao je u Istri u drugoj polovici 15. st. U grobljanskoj crkvi sv. Vida u Pazu sačuvane su zidne slike koje s

Pula 2013. i 2016.), o Joakimu Rakovcu i rujanskim događajima izlagao je na Pazinskom memorijalu 2013. Bio je i član uredničkog odbora Istarske enciklopedije. Za aktivnost i zasluge u NOB-u i u pos

Pula), u Banjolama, Radekima kraj Muntića i dr.: Überreste antiker Werkstätten in der Umgebung Polas (MZK, 1904., 3); Istrische Beispiele für die Formen der antik-römischen villa r

Pula (Militärhafenkommando Pola) i uključen u novoosnovani Mornaričko-tehnički odbor (Marine-technisches Komitee). U svibnju 1886. preuzima zapovjedništvo lake krstarice Panther, a u to se vrijem

Zavȓšje (tal. Piemonte d’Istria), naselje u središnjem dijelu Istre, na visoravni, 8 km istočno od Grožnjana (45°22′N; 13°49′E; 250 m nadmorske visine); 39 stanovnika (2021.)

Spon, Jacob, liječnik, arheolog, putopisac, istraživač starina (Saint-Romain de Couzon kod Lyona, 13?.I.1647. - Vevey, Švicarska, 25.XII.1685.). Rođen je u protestantskoj obitelji njemačkog podrije

Pula, 14.V.1977.). Brsečka obitelj Barković, Gašpar i Antonija rođ. Mavrović, imala je tri sina – Milivoja, Josipa i Mirka, i četiri kćeri – Anu, Sofiju, Mariju i Antoniju. Milivoj j

Pula (ili Istarska), Zadar, Rijeka (od 1924.) i Gorica (od 1927.), dok se izraz Julijska Venecija i Zadar koristio u skupljanju statističkih podataka (popisi stanovništva, istraživanja iseljavanja), o

Pula, 27.XII.1892. – Torino, 3.XI.1972.). Otac Domenico, poduzetnik iz Rovinja, majka Giuseppina rođ. Mayer. Obitelj je u Puli živjela na početku današnje Laginjine ulice (tada Via Giulia), a

Pula, 20.I.2022.). Završio je Grafički odjel na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1958., a 1965. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Ive Šebalja. Na

Combi, Carlo Francesco Giovanni, pravnik, političar i proučavatelj povijesti (Kopar, 27.VII.1827. – Venecija, 11.IX.1884.). Nakon školovanja u koparskoj gimnaziji i liceju u Padovi, studija u

Contarini, mletačka plemićka obitelj o kojoj ima vjerodostojnih podataka već u XI. st. Pridonijela je mletačkom širenju prema Levantu, a jedan od njezinih ukupno 18 rodova preselio se u Siriju. Pos

Pula 1978.), memoarska sjećanja o svom doprinosu organiziranju ustanka u Istri, u kojoj spominje stotine imena sudionika i brojne zanimljive detalje. Njegova izlaganja, članci i rasprave na Pazinskom

Pula, Rovinj, Poreč, Buje, Pazin), a Mornaričko groblje u Puli proglašeno je kulturnim dobrom.