Pazinu. Pred I. svj. rat imala je promet od 5007346 kruna, a njezina podružnica u Pazinu od 2473220 kruna. Nakon I. svj. rata tal. su vlasti ometale njezin rad i zadrugarstvo Istre općenito, te je 192

Pazin, 11.IV.1983.). Nećak mons. Jakoba Ukmara. Bogosloviju je polazio u Gorici, gdje je i zaređen 1926. Nakon kratkotrajne službe u Škednju došao je na službu u Istru, gdje je ostao do smrti. Bio

Pazinske knežije u XVI. st. (kada je Knežija bila u vlasti Habsburgovaca), pa su boravili u Pazinu. U to su se doba, osobito na poč. XVI. st., znatno pogoršale polit. i gosp. prilike u Knežiji, poglav

Pazina, 27.XII.1849. – Pazin, 13.V.1919.). Pučku školu i nižu gimnaziju pohađao je u Pazinu, višu u Trstu, a bogosloviju u Gorici i Trstu. Zaređen 1875., kao svećenik je najduže službovao u P

Pazina. Otac je vodio gostionicu, koju je 1901. prodao te se preselio s obitelji u Pazin. Tu je Dragutin proveo djetinjstvo i mladost, završio šest razreda osnovne škole, prvi razred gimnazije i učite

Pazin, u kojem se zalagao za rješavanje gorućih prometnih pitanja. Bio je i odbornik Gospodarskog društva Pazin (1900.), član Đačkog pripomoćnog društva u Pazinu (1899.), odbornik Hrvatskog katoličkog

Pazinu je postojalo više katoličkih društava, u kojima su bili uvijek isti članovi, pa su se katolički dobrovoljni prilozi uglavnom usmjeravali na izgradnju đačkoga doma u Pazinu, koju je vodilo Đačko

...Pazinu je vjerojatno prijepis izvornika iz druge polovice 18. stoljeća. Na naslovnici

Pazin, 28.XII.1980.). Odgojen u narodnjačkoj katoličkoj obitelji, obrazovanje je započeo u Kringi, a nastavio u Carsko-kraljevskoj hrvatskoj gimnaziji u Pazinu te se uključio u pokret katoličke mla

Pazin 1996.; Ližnjanski zbornik, Pazin 1997.; Hrvatska čitaonica u Pazinu, Pazin 1999.; Cerovljanski zbornik, Pazin 1999. i Gračaški zbornik, Pazin 2002.). Koordinacija je 1996.–99. bila suizdav

Pazina u općini Cerovlje. Nalazi se podalje od gl. puteva, na jezičku iznad Gologoričkoga potoka (pritok Raše), a do nje se dolazi cestom iz Cerovlja i Paza (iz doline Rakova potoka, pritoka Pazinčice

Pazinsku gimnaziju“ (Spomen-knjiga gimnazije u Pazinu 1899.-1969., Pazin 1973.), te knjigu Malo nauka Mošćeničanom (1904.).

Pazinu (1890.–99.), gdje je osim rada u školi organizirao kulturno-prosvjetnu djelatnost (čitaonicu, pjevački zbor i tamburaški orkestar). Bio je prvi predsjednik hrvatsko-slovenskog učiteljskoga druš

Pazinu. U pazinskom dopisništvu Glasa Istre, gdje je bila dugogodišnja voditeljica, dočekala je 2013. i mirovinu. Bila je poznata kao dugogodišnja komentatorica Glasa Istre (1996.–2013.), a n

Pazina. Zbor je utemeljen 14.III.1979. na poticaj tadanjega Narodnog sveučilišta Pazin i grupe entuzijasta. Od osnutka do kraja 2002. djelovao je pod umjetničkim vodstvom Nella Milottija, skladatel

Pazin, 3.VI.1875. – Trst, 13.I.1946.). Krštena je 14.VII.1875. kao Ada Maria Sylvia Aloysia. Otac joj je bio Luigi (Aloysius), a majka Silvia (Sylvia) rođ. Camus. U Pazinu se školovala i više

Literatura : pazinska gimnazija, Istra kroz stoljeća, 29, Pula-Rijeka 1984.

pazinske gimnazije, koje je izlazilo približno od 1910. do 1914. u nekoliko brojeva godišnje. To je društvo proizišlo iz tajnoga đačkoga društva Učka, utemeljenoga 1908. u Pazinu na načelima tadanjega

Pazinu, a blagajnica Marija Jericijo, učiteljica u Pazinu. Članovi revizijskog odbora bili su Fran Barbalić, učitelj u Bermu i Liberat Sloković, župnik u Svetom Petru u Šumi. Društvo je bilo klerik

Pazinu gdje je radio kao kateheta te predavao vjeronauk u liceju „Gian Rinaldo Carli“ (1904.-1938.). Godine 1922. imenovan je kraljevskim generalnim inspektorom za kulturna dobra Istre (pa

Pazin, pazinskoj Samoupravnoj interesnoj zajednici (SIZ) za osnovno obrazovanje, u osnovnim školama u Motovunu i Pazinu te u pazinskom Centru za kulturu, a od 1994. bio je profesionalni političar.