Kastavci, Dražine, Stepčići, Peretići, Vozilići, Stabljevac, Kvalići, Lukarići, Stipanići, Načinovići, Šimuni, Jurasi, Jurkovci, Brestova, Filipaši, Fonovići, Kamenjari, Kušari, Ivani, Paroni, Donadić

Kastavštine (1970.-71.) i Podravski zbornik (1975.-76., 1981.-82.), u novinama Riječki novi list, Glas Istre, Glas Podravine, Đurđevački tjednik, Sesvetske novine, Opatijska komuna, Vjesnik, Fokus, No

kastavska (svod i gornji pojas svetišta) i istarska (tzv. Šareni Majstor, donji pojas svetišta i trijumfalni luk). Drveni rezbareni oltari iz XVI. su i XVII. st., a krstionica iz XVII. st. U manjoj cr

Kastavštini. U pulski se dom većina hrvatskih društava smjestila 1907. Iste godine Hrvatska je posujilnica izgradila dom u Velom Lošinju, otvoren je i dom u Buzetu, a 1908. u Cresu. Društvena je va

Kastavske gospoštije, tako da su civilnu vlast obnašali kapetani koje su imenovali vlastelini, a duhovnu vlast pulski biskupi, čije se područje tada protezalo do Rijeke. Od 1555. samostan je pripadao

Mirković, Mijo (Miho, pseudonim Mate Balota), ekonomist i književnik (Rakalj, 28.IX.1898. – Zagreb, 17.II.1963.). Pohađao je Carsku i kraljevsku Veliku državnu gimnaziju u Pazinu. Početkom Pr

Kastavština) do Plomina, središnji dio, tj. područje Pazinštine i Buzešćine (Buzeština), te visoravan Ćićarije, Labinšćinu (Labinština) i velike dijelove Puljštine i Poreštine, nastanjivali su Hrvati.

Kastavsko-riječki odred. Tek osnovani Okružni NOO za Istru sazvao je tijekom ustanka hitno zasjedanje u proširenom sastavu kako bi se donijele važne odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom i o tome

Kastav 1905. Hrvati su dobili svoju školu. Hrvatsko odjeljenje u Kopru 1875.–1908. završilo je 117 učitelja. Učiteljska škola u Kopru djelovala je 34 godine i imala veliku važnost za Hrvate i Sl

Kastav, izazvale u proljeće 1944. njemačke jedinice na napad, ali su se na vrijeme povukle, pa je njemačka akcija propala. Radi odmazde njemačke su postrojbe spalile više mjesta u sjeveroistočnoj Istr

Kastav i Opatija u Primorsko-goranskoj županiji (PGŽ) - živi 71,4% istarskog stanovništva (244 126 stanovnika, 2001.); na 10,9% teritorija, koji pripada Republici Sloveniji (općine Izola, Kopar, Piran

Kastav, Žejane, Mune itd.) preuzele su graničarsku ulogu, koju su do tada imale tvrđave srednje Istre. Time se promijenio i položaj povlaštenih slojeva stanovništva tog dijela Istre pa su oni do XIV.

kastavske govore prema obali (od Breze, Marčelja, Saršona, Drenove, Brašćina-Pulca). Ekavski se govori prostiru na otoku Cresu te dijelu sjevernoga Lošinja (Nerezine i Sveti Jakov). Od obale Rječine e

Kastavštine koji je prije rata bio u sastavu Jugoslavije). Zatim su Prosvjetni odjel Oblasnoga NOO-a za Istru i Prosvjetni odjel Gradskoga NOO-a Rijeke osnovali Konzervatorski zavod sa sjedištem u Rij