Pula, 15.VIII.1907. – Torino, 18.VIII.2005.). Rođen je u radničkoj obitelji. Sklonost crtanju i likovnosti pokazivao je od rane mladosti. Nakon školovanja u rodnom gradu upisao se na Umjetnič

Maslina (Olea europaea), zimzeleno drvo iz por. maslina (Oleaceae). Uzgaja se zbog plodova koji služe u prehrani i za proizvodnju ulja. Zreo plod je boba težine 1 do 14 g, kojoj je mesnati dio (mezoka

Momjȃn (istromlet. Momian, službeno tal. Momiano), naselje na sjeveru hrvatskog dijela Istre kraj slovenske granice (45°26′N; 13°43′E); 230 stanovnika (2021.), grad Buje. Smješt

Pula, 13.V.2019.). Roditelji su mu iz Medulina emigrirali u Zagreb nakon Prvog svjetskog rata i dolaska talijanske vlasti. Pred Drugi svjetski rat obitelj je živjela u Igrišću, u općini Jakovlje, s

Pula, 8.II.1921. – Gorica, 26.II.1999.). Kršten je kao Fulvius Alexander Aloysius, otac Antonio bio je pulski zlatar, a majka Gisella, rođ. Vidali, iz Vodnjana. U rodnom gradu završio je g

Pula, 24.X.1860. – Šentjur ob Pesku [St. Georgen am Sandhof] kod Celovca [Klagenfurt], 2.X.1951.). Rođen je kao četvrto od šestero djece Georga i Emilie rođ. Laban. Otac je bio Austrijanac, m

Pula, 1.II.1987.). Djetinjstvo je proveo u rodnome selu, sudjelujući u obiteljskim poslovima. U Pazinu je pohađao Mješovitu pučku školu (1905.-11.), potom Carsko-kraljevsku veliku državnu gimnazij

Valvasor, Johann Weichard (Weickhard, Weikart, slov. Janez Vajkard), barun, vojskovođa, polihistor, topograf, etnograf, putopisac, tiskar (Ljubljana, kršten 28.V.1641. – Krško, 19.IX.1693.).

Pula (1967.), Istarska grupa spomenika sakralne arhitekture s upisanom apsidom (1978.), Starohrvatska nekropola u Žminju (1987.), Materijalna kultura Istre od V. do IX. stoljeća i Materijalna kultura

Lazarić, Josip (Lazarich, von Lindaro; Josef, Joseph, Giuseppe), austrijski general (Trst, 19.III.1784. – Bela Crkva, Banat, 27.I.1859.). Po nekim izvorima otac, trgovac, mu je bio rodom iz P

Pula, 12.I.1894. – Trst, 23.VI.1916.). Završio je Pomorsku školu u Trstu i stekao dozvolu (brevetto) za pomorskog kapetana. Njegov otac Vittorio bio je mornarički liječnik u Puli pa okružni l

Narodnjaci, istaknuti pojedinci – često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i intelektualci i svećenici – koji su od XIX. do pol. XX. st. među istar. Hrvatima djelovali na podizanju i čuvanju nacionalne

Pula – Rijeka 1982.), te kasnije posebno Hum, najmanji grad na svijetu (Zagreb 1992.). Njegovi crteži mnogih građevina po Istri, a i zapisi o njima, imaju značajnu povijesno-dokumenarističku vri

Konzul, Istrijan, Stipan (Konzul Istranin, Stjepan), protestantski pisac i prevoditelj (Buzet, 1521. – kraj Željeznoga u Gradišću, oko 1579.). O njegovu školovanju ne zna se ništa. Sredinom 1

pularna djela srednjovj. književnosti. Dio tih tekstova (Rumanac trojski, Pjesma nad pjesmama) očuvan je i u zbornicima duhovnoga, zabavnoga i apokrifnoga štiva, među kojima se ističu hrvatskoglagoljs

pulacije Serenissima naseljava narode ugrožene od Turaka, a slijedom toga dešavaju se sukobi starosjedilaca i doseljenika. Teške društvene i gospodarske okolnosti odražavaju se i na stanje u Crkvi, kl

Moderna arhitektura, arhitektonsko stvaralaštvo koje odbacuje stilska obilježja XIX. st. (historicizam) i nastoji graditi na načelima funkcionalizma i konstruktivizma, te mnogih usporednih umjetničkih

Pula, 30.XII.1902. – Zagreb, 13.XII.1992.). Škole pohađao u Puli, Žminju, Pazinu te u Sušaku, gdje je maturirao 1921. Studirao je kiparstvo na zagrebačkoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i

Unione Socialista Italiana (Talijanska socijalistička unija), politička stranka koju su odmah nakon I. svjetskog rata osnovali bivši republikanski sljedbenici G. Mazzinija i članovi reformističke frak

Pula, Pazin, Rovinj, Poreč, Umag, Labin, Fažana, Lovran, Matulji).