Trstu gdje Augusto od oca dobiva početnu glazbenu izobrazbu. Nakon povratka obitelji u Goricu, seli se u Terni gdje je dobio posao kapelnika. Godine 1894. nagrađen je na jednom natječaju za tradici

Trstu i Istri. Pritom se prvi put javlja pod nazivom JNS sa znakom lista i grančice lipe. Stranka je po snazi i broju simpatizera bila vodeća u Istri, no na tim je izborima, kao i na općinskima 1922.,

Trsta, Pićna i Novigrada, ali im se ne može odrediti pripadnost) te »ostali uglednici i narod pokrajine«, među kojima su izabrana 172 predstavnika koja će govoriti u njihovo ime. Predstavn

Trstu i Palermu.

Trst. Carlo je odgajan u talijanskom duhu i potican u zanimanju za književnost, za što uz oca zasluge ima i stric Gerolamo Curto, profesor književnosti i proučavatelj Dantea. Unatoč ranom gubitku o

Trsta je došao u Pazin, smjestio se u Karojbi, u kući svoga djeda po majci Josipa Ujčića, i počeo uspostavljati kontakte pod konspirativnim imenom Vladlen. Stupio je u vezu s hrvatskim narodnjacima i

Trsta i dijelile pouzdanim ljudima. Na tavanu njezine kuće bilo je oko 300 knjiga. U Drugom svjetskom ratu Kopitar je odmah uz narodnooslobodilački pokret (NOP), u Sv. Petru u Šumi osniva prvi naro

Trsta do Sv. Petra, u Nezakcij, Dvigrad, Vodnjan, Snežnik i na Kornatsko otočje. Rad društva od 1886. postupno zamire. S jedne ga je strane ometala austrijska policija, koja je sumnjala u iredentistič

Trst), Agri Centuriati (Pisa – Rim) i dr., te stručnoga kolegija Istrapedije, istarske internetske enciklopedije. S Miroslavom Bertošom je bio suurednik Istarske enciklopedije (Zagreb 2005.). Čl

Trst, sa sjedištem u Ajdovščini. Pokrenuo je osnivanje glazbene škole u Postojni, kojoj je od početka rada 13.II.1947. do svibnja iste godine bio ravnateljem. Tada odlazi u Beograd, gdje je do svibnja

Trsta i Milja, a drugi oko Senja, tj. Vinodola) razdijelilo romanske starosjedioce na tri dijela, nakon čega je svaki taj dio nastavio vlastiti jezični razvitak (furlanski, istriotski, odnosno dalmats

Trstu (Università Popolare di Trieste), a u financiranju sudjeluju i Hrvatska i Slovenija. Do 2003. ustanova je objavila 215 svezaka (oko 70 000 tiskanih stranica) na talijanskom jeziku, sa saž

Trstu Čitanka za I. razred - prvo školsko godište hrvatskih pučkih škola F. Bafa. Međutim, od škololske godine 1923./24. Gentileovom reformom, ozakonjenom kraljevskim dekretom od 1.X.1923., u svim prv

Trst na sastanak s članovima KPI. Nakon otkrivanja medulinske organizacije Saveza komunističke omladine JugoslavijeSaveza (SKOJ) zatvoreni su i osuđeni njezini članovi. Od sredine 1942. pokret dobi

Trst, a potom se uputio i do Rijeke, o čemu je izvijestio javnost u svojem dnevniku Popolo d'Italia od 25.XII.1918. U članku „Note di viaggio“ (Bilješke s puta), kratko se osvrnuo i na

Trstu (Trieste International Container Terminal) koja je 2004. prekinuta. Godine 2001. uveden je redoviti blok-vlak s Austrijom i otvorena je željeznička veza s Mađarskom. Uspostavljene su nove konven

Trstu (K.u.k. Fortification Local Direktion zu Triest-Filialposten Pola), a nakon toga Genie Direktion zu Pola. S povećanjem dometa topništva širio se i dopunjavao i obrambeni sustav grada. Između

Trst (1857.) izgrađen je odvojak Pivka (tada Šempeter na Krasu) – Rijeka (1873.), a novi poticaj za turizam dalo je Društvo južnih željeznica, koje je 1882. kupilo više nekretnina. U to doba izg

Trstu, a uvid je dostupan i putem mrežnih stranica Arhiva (https://a4view.archiviodistatotrieste.it/patrimonio/0a59bb73-6c6b-4012-a00e-76aa32334ef9/serie-mappe-del-catasto-franceschino). Godine 2000.

Trstu. U dodatku Zakona o Kraljevskim arhivima (iz 1939.) bio je predviđen osnutak odjela Državnoga arhiva u Puli (Sezione di Archivio di Stato a Pola), ali zbog ratnih zbivanja odjel nikada nije zapo