Trstu se povezuje s Pietrom Kandlerom. Od tada usporedno traju i u svemu se prožimaju njegov politički i stručno-znanstvenoistraživački rad. Na izborima 1848. izabran je kao zastupnik pazinskog okr

Trstu, Ljubljani, Beču i Budimpešti te sudjelovali na natjecanjima i u međunarodnim akcijama. Oton Ponikvar sudjelovao je 1980. u ekspediciji Zvjezdarnice Zagreb u Keniji radi promatranja pomrčine Sun

Trsta i negativnog odnosa jednoga dijela koparskoga plemstva. Kao predsjednik (principe) Accademije dei Risorti (1758.-64.) poduzeo je njezinu potpunu obnovu, oblikovao nova suvremena statutarna pravi

Trst, 3.VI.1921.). Potječe iz poznate trgovačke obitelji koja je dala mnoge uvažene narodnjake, intelektualce, javne kulturne i političke djelatnike u XIX. i XX. st. Osnovnu školu polazio je u P

Trstu, gdje je bila i matična luka. Brod je bio dugačak 123 metra (m), širine 16,4 m, gaza 9 m te bruto/neto istisnine 5416/3405 tona, a plovio je brzinom od 10,5 čvorova. Njegovi su blizanci bili Ars

Trstu (oko 1229.), Kopru (oko 1229.), Puli (prije 1240.), Miljama (oko 1340.), Poreču (oko 1250.) i Piranu (1300.). Oko 1496. osnovali su samostan sv. Franje u Labinu, a manje kuće (tzv. hospicije) im

Trst, a dobar dio onamo je odlazio na rad u sezonskim ili dnevnim migracijama. U poratnim desetljećima u Istri su se, kao jednoj od najrazvijenijih regija jugoslavenske federacije, nastanjivali pripad

Trstu, najprije kao honorarni dopisnik Večernjeg, a 1990.-91. je glavni urednik mjesečnika Autoturismo 90. U 42-godišnjoj novinarskoj karijeri pisao je za više od stotinu novina i časopisa (među nj

Trstu Čitanka za I. razred - prvo školsko godište hrvatskih pučkih škola F. Bafa. Međutim, od škololske godine 1923./24. Gentileovom reformom, ozakonjenom kraljevskim dekretom od 1.X.1923., u svim prv

Trstu gdje Augusto od oca dobiva početnu glazbenu izobrazbu. Nakon povratka obitelji u Goricu, seli se u Terni gdje je dobio posao kapelnika. Godine 1894. nagrađen je na jednom natječaju za tradici

Trstu i Istri. Pritom se prvi put javlja pod nazivom JNS sa znakom lista i grančice lipe. Stranka je po snazi i broju simpatizera bila vodeća u Istri, no na tim je izborima, kao i na općinskima 1922.,

Trsta, Pićna i Novigrada, ali im se ne može odrediti pripadnost) te »ostali uglednici i narod pokrajine«, među kojima su izabrana 172 predstavnika koja će govoriti u njihovo ime. Predstavn

Trstu i Palermu.

Trst. Carlo je odgajan u talijanskom duhu i potican u zanimanju za književnost, za što uz oca zasluge ima i stric Gerolamo Curto, profesor književnosti i proučavatelj Dantea. Unatoč ranom gubitku o

Trsta je došao u Pazin, smjestio se u Karojbi, u kući svoga djeda po majci Josipa Ujčića, i počeo uspostavljati kontakte pod konspirativnim imenom Vladlen. Stupio je u vezu s hrvatskim narodnjacima i

Trsta i dijelile pouzdanim ljudima. Na tavanu njezine kuće bilo je oko 300 knjiga. U Drugom svjetskom ratu Kopitar je odmah uz narodnooslobodilački pokret (NOP), u Sv. Petru u Šumi osniva prvi naro

Trsta do Sv. Petra, u Nezakcij, Dvigrad, Vodnjan, Snežnik i na Kornatsko otočje. Rad društva od 1886. postupno zamire. S jedne ga je strane ometala austrijska policija, koja je sumnjala u iredentistič

Trst), Agri Centuriati (Pisa – Rim) i dr., te stručnoga kolegija Istrapedije, istarske internetske enciklopedije. S Miroslavom Bertošom je bio suurednik Istarske enciklopedije (Zagreb 2005.). Čl

Trst, sa sjedištem u Ajdovščini. Pokrenuo je osnivanje glazbene škole u Postojni, kojoj je od početka rada 13.II.1947. do svibnja iste godine bio ravnateljem. Tada odlazi u Beograd, gdje je do svibnja

Trsta i Milja, a drugi oko Senja, tj. Vinodola) razdijelilo romanske starosjedioce na tri dijela, nakon čega je svaki taj dio nastavio vlastiti jezični razvitak (furlanski, istriotski, odnosno dalmats