Trstu, gdje je i diplomirao. Vrativši se iz Ljubljane u Dolinu 1883. kao 16-godišnjak svira orgulje u župnoj crkvi sv. Urha i vodi pjevanje narodnih pjesama. Inače, u mjestu je još 1878. utemeljeno

Trstu (Seminario Vescovile). Od 1990. djeluje biskupijski karitas (Škofijski karitas Koper) sa sjedištem u Kopru i u Portorožu, od 1991. i biskupijska gimnazija (Škofijska gimnazija Vipava). Od 198

Trstu. Zbog tih aktivnosti u Kubedu su ga napali koparski fašisti, ali im je uspio pobjeći. Vlasti su ga u listopadu 1922. premjestile u školu u Movražu, gdje je učiteljevao do listopada 1924., kada j

Trst prenosili hranu i drugu pomoć. Mnogobrojni su članovi i čelnici USAOH-a i SKOJ-a poginuli u ratu, među njima Ivan Gašparović, Mira Raduna Ban, Mirko Kaliterna, Milan Jardas, Neda Knifić, Celestin

Trst (1072.), Kopar (1086.), Zadar (1177.), Split (1186.), te Dubrovnik (1215.). Na istarskom poluotoku, bez obzira na njegovu političku podijeljenost između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike,

Trsta do Rijeke s otocima bile su 33 ljekarne otvorenoga tipa, po jedna ljekarna civilne i vojne bolnice te deset kućnih ljekarni (Hausapotheke), za koje je bila potrebna posebna dozvola vlasti: tri s

Trst, a vodstvo Društva preuzela je Bruna Forlati Tamaro. Nakon nje predsjednici su bili Mario Mirabella Roberti (1984.-99.), Ruggero Fauro Rossi (2000.-06.) i Maria Laura Iona (2007.-09.), a od 2010.

Trst za predstavnika Privredne komore Jugoslavije. Preminuo je dvije godine kasnije nakon kratke i teške bolesti. Za doprinos razvoju Poreča i turizma odlikovan je ordenima rada i zasluga za narod

Trstu (Ginnasio Comunale Superiore). U mirovini je, u školskoj godini 1925./26., predavao humanističke predmete u pulskoj klasičnoj gimnaziji (R. Liceo-Ginnasio classico “Giosuè Carducci&

Trst 1929., 333), napamet ga, u oskudici podataka, smjestivši u XVI. st.

Trstu se povezuje s Pietrom Kandlerom. Od tada usporedno traju i u svemu se prožimaju njegov politički i stručno-znanstvenoistraživački rad. Na izborima 1848. izabran je kao zastupnik pazinskog okr

Trstu, Ljubljani, Beču i Budimpešti te sudjelovali na natjecanjima i u međunarodnim akcijama. Oton Ponikvar sudjelovao je 1980. u ekspediciji Zvjezdarnice Zagreb u Keniji radi promatranja pomrčine Sun

Trsta i negativnog odnosa jednoga dijela koparskoga plemstva. Kao predsjednik (principe) Accademije dei Risorti (1758.-64.) poduzeo je njezinu potpunu obnovu, oblikovao nova suvremena statutarna pravi

Trst, 3.VI.1921.). Potječe iz poznate trgovačke obitelji koja je dala mnoge uvažene narodnjake, intelektualce, javne kulturne i političke djelatnike u XIX. i XX. st. Osnovnu školu polazio je u P

Trstu, gdje je bila i matična luka. Brod je bio dugačak 123 metra (m), širine 16,4 m, gaza 9 m te bruto/neto istisnine 5416/3405 tona, a plovio je brzinom od 10,5 čvorova. Njegovi su blizanci bili Ars

Trstu (oko 1229.), Kopru (oko 1229.), Puli (prije 1240.), Miljama (oko 1340.), Poreču (oko 1250.) i Piranu (1300.). Oko 1496. osnovali su samostan sv. Franje u Labinu, a manje kuće (tzv. hospicije) im

Trst, 1960.), geograf i povjesničar, proučavatelj istarske toponimije.

Trst te izviđali i ratno djelovali na Jadranskom moru, na Apeninskom poluotoku i prema fronti na Soči. U Puli je 1917. djelovala komanda pomorskog zrakoplovstva, hidroplanska škola, arsenal za hidropl

Trst, a dobar dio onamo je odlazio na rad u sezonskim ili dnevnim migracijama. U poratnim desetljećima u Istri su se, kao jednoj od najrazvijenijih regija jugoslavenske federacije, nastanjivali pripad

Trstu, najprije kao honorarni dopisnik Večernjeg, a 1990.-91. je glavni urednik mjesečnika Autoturismo 90. U 42-godišnjoj novinarskoj karijeri pisao je za više od stotinu novina i časopisa (među nj