Voloskom (1847.–51.), Veprincu (1851.–55.), Zarečju (1855.–62., 1872.–82.), Kastvu (1862.–71.), Cerovlju (1871.–72., 1882.–86.). Nakon umirovljenja povukao se

Voloskoga do Mošćeničke Drage (objekti turističke arhitekture, hoteli, penzioni i obiteljski ljetnikovci). Carl Seidl projektirao je u okvirima toga sloga više vila u Opatiji i Lovranu, a Max Fabiani

Volosko–Belaj. Od uvođenja parlamentarnoga života, odnosno od uspostave Pokrajinskoga sabora (Istarski sabor) 1861., kontinuirano se djelovalo na ustrojavanju hrvatskog nacionalnog pokreta. U

Voloskom te u hotelu Jadran, vili Madona i privatnim zbirkama u Opatiji. Restaurirao je i umjetnine u Rijeci i Hrvatskom primorju. Izradio je i vitraje za crkvu sv. Luke u Rukavcu i triptih za kopa

Voloskom (1893.–1900.). Od 1895. bio tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru, a kad je odbio premještaj na drugo učiteljsko mjesto, 1900. je ostao bez službe, nastavio živjeti u Opatiji te

Voloskom, a zatim je otišao u mirovinu. U Rijeci je 1955. objavio knjigu uspomena i razmišljanja Il medico racconta. Njegovo ime nose stube u Rijeci, kraj doma mladih, i ulica u Crikvenici te de

Voloskog, Fran Letiš (Francesco Lettis, 22) iz Opatije te Vicko Palmić (Vincenzo Palmich, 32) iz Lovrana te Juraj Štiglić (Giorgio Stiglich, 24) iz Praputnjaka kraj Bakra, Ante Lukinović (Antonio Luki

Volosko, u talijansko doba dio pulske pokrajine, a nakon II. svjetskog rata pripalo je slovenskom kotaru Sežana. U mjestu je župna crkva sv. Antuna opata iz 1707. Općina Hrpelje-Kozina (tal. Erp

Volosko–Podgrad, ali mu talijanska većina nije potvrdila mandat) do kraja života. Neko je vrijeme bio tajnikom kluba hrvatsko-slovenskih saborskih zastupnika. Godine 1907. i 1911. izabran je za

Voloskog i Žminja. Te je godine predstavljena i talijanska dijalektalna poezija. Prvih godina priređeni su znanstveni skupovi i objavljeni zbornici s temama: čakavska poezija i čakavski izraz, hrvatsk

Volosko, 1953), studirao na Accademia di Belle Arti u Veneciji, bavi se slikarstvom, instalacijama, a svojim radovima u drvu predstavljao je Hrvatsku 1995. na Venecijanskom bijenalu. Orlando Mohorović

Volosko, 30.VII.1903. ‒ Jelovica/Lipniška planina kod Radovljice, Slovenija, 9.IX.1942.). Rođen je u siromašnoj obitelji, a kad su mu bile dvije godine, otac Ivan otišao je raditi u Ameriku, gdje j

Volosko, Opatija) niz podrhtavanja tla zabilježeno je i u proljeće 1896. Seizmološkim mjerenjima u XX. st. zabilježeno je 11 potresa s magnitudom većom od 5 stupnjeva MCS, od kojih je najjači bio 1

Volosko/Opatija, 14.VI.1960.). Otac mu je bio Maksimilijan (Makso), umirovljeni graničarski poručnik i nadzornik skladišta drva u podvelebitskoj luci Sv. Juraj, a majka Ksenija, kći Budislava pl. B

Volosko-Podgrad, izabran u Pokrajinski sabor Istre (nakon što je od tih izbora odustao godinu dana ranije izabrani zastupnik, tršćanski kanonik i kasniji biskup Andrija Marija Šterk). Već pri prvom od

Voloskoga, Buzeta, Dobrinja na Krku i Maloga Lošinja. Okupila je tada 19 različitih zadruga, a do I. svjetskog rata mreža zadružnih organizacija znatno je proširena. U Gorici je 1904. utemeljena Goriš

Voloskom. U Grazu je 1885. doktorirao pravo te se 1890. osamostalio kao odvjetnik i ušao na popis tršćanske odvjetničke komore. Od lipnja 1890. do 1915. živio je u Puli, gdje je otvorio odvjetnički

Voloskoga. Građeni kao samostojeći objekti duž glavne ulice hoteli su prilagođeni terenu i okruženi zelenilom, s orijentacijom prema moru i suncu te s razigranim gl. pročeljima s lođama i balkonima. O

Volosko, Yacht club Croatia, Opatija i Optimist, svi iz Opatije. Iz Istre u Jedriličarskom sevezu Slovenije su klubovi i društva: Akademski jadralni klub Fakultete za pomorstvo in promet, Društvo l

Voloskom i u Krku (Kurykta). U Pazinu je 1911. utemeljeno Tiskovno društvo, koje je djelovalo do 1920., kad su fašisti tiskaru demolirali. Slična je sudbina snašla tiskaru Edinost u Trstu i Gabršče