Buzet – Brest – Vodice, u blizini državne granice Hrvatske i Slovenije. Južna padina okrenuta prema Brestu je strma, a sjeverna blaže položena. Vrh je zaobljen i izdužena oblika u smjer

Buzeta osnovana je 1994. godine u sklopu Glazbenog društva "Sokol". Osnivači su bili  osmorica mladića iz Buzeta i okolice, pod vodstvom Sanjina Radovića. Nastupaju uglavnom na lokalnim smotrama klapa

Buzetu te u Pazinu, gdje je bio ravnateljem Učiteljske pripravne škole. Istodobno je do 1918. radio na hrvatskoj Ženskoj učiteljskoj školi. U Pazinu je djelovao u hrvatskim učiteljskim društvima, koje

Buzetu. Tada je Međunarodnoj komisiji za razgraničenje između Italije i Jugoslavije dao prikaz svojega životnog puta i učiteljevanja, kao jedan u nizu dokaza o hrvatstvu u Istri i o etničkom čišćenju.

Buzeta. Pretvorbom i privatizacijom 1992. preustrojava se u dioničko društvo za trgovinu. Osobite zasluge za poslovni uspon poduzeća ima njegov utemeljitelj i direktor 1968.-2001. Klaudio Belušić.

Buzetu, Pojanama (Poljane) kod Ičići, Gradini i Materadi. Nakon studija filozofije i povijesti u Beču predavao je na Komunalnoj gimnaziji u Opatiji 1911.–18. Nakon I. svjetskog rata morao je nap

Buzet, a svaka stanica dobiva svoj broj i zapovjedni kadar. Preustrojem od 1.VII.1944. nastaju četiri komande područja (riječko, buzetsko, pulsko i pazinsko), s petnaest komanda mjesta (Kastav, Opatij

Buzet – Obrov i Jelovice – Mune, pa su vrlo važna prometna točka toga dijela Ćićarije. Do kraja XIX. st. glavna gospodarska grana bila je stočarstvo, a potom se stanovništvo bavilo proi

Buzet. U svibnju 1947. Žmak iz Lanišća odlazi u Buzet gdje je obavljao razne dužnosti. Bio je sekretar za agitaciju i propagandu, kasnije direktor Mjesnog trgovačkog poduzeća Jadran. Od 1955. do 19

Buzet. Istočno od njega diže se brdo Kojnik (802 m). Na dodiru vapnenca i fliša mnogobrojni su izvori. U naselju je crkva sv. Martina iz 1697 (župa Predloka). Zazid, koji se u izvorima spominje kao Xa

Buzet i Oprtalj – Motovun (D 44), kraj prijelaza preko Mirne, gdje je uz cestovni most prelazio i vodovod i uskotračna željeznica Poreč – Trst (Parenzana). Dobilo je ime po nasipima (mlet.

Buzetu, Tinjanu, Kanfanaru i Puli.Cvate od travnja do srpnja, kada bujaju žućkasti cvjetovi s promreženim ljubičastim žilama na laticama. Plod čini tobolac s nekoliko sjemenki, te je kao i svi dijelov

Buzet. Okuplja zaseoke Zagrad, Gojaki i Brdo. U Golcu je župna crkva sv. Nikole (spominje se 1788.) te grobljanska crkva sv. Kancijana (1645.). Naselje su 1478. spalili Osmanlije. Zapadno od Golca

Buzet, 1742. - Kopar, 18.VII.1811.). U austrijskoj vojnoj službi dospio je do Venecije, gdje se kratko nastanio nakon završetka Sedmogodišnjeg rata, a potom je postao upraviteljem dobara obitelji L

Buzetu. U austrijskom dijelu Istre kapetan je vojno-civilni upravitelj kojega imenuje vlasnik knežija i gospoštija (npr. pazinski, lupoglavski i lovranski kapetan u Istri). Kao vojni čin obično

Buzeta, 22.XII.1892. - Lovran, 18.VII.1958.). Završio je 1914. Državnu trgovačku školu u Sušaku, gdje je bio politički angažiran u skupini jugoslavenski orijentirane mladeži, pa je zato i udaljavan

Bertȍši (i Bartȍši, tal. Bretossi), naselje 2 km južno od Pazina (45°13′N; 13°56′E; 424 m nadmorske visine); 392 stanovnika (2021.), grad Pazin. Nalazi se na tzv. pazinskoj obil

Turini, Pietro, mletački poručnik, poduzetnik (Krf, oko 1750. – 1836.). Školovao se na Vojnom učilištu u Veroni stekavši zvanje vojnog inženjera. Odmah po završetku školovanja ušao je u red i

Buzet u doba gospodarske nerazvijenosti općine i stvaranja programa gospodarskog razvoja, a 1974.-82. bio je na dužnosti predsjednika Izvršnog vijeća općine. Imenovan je predsjednikom općine s jednogo

Buzetu, Grožnjanu, Kostanjevici, Završju, Livadama i Vižinadi. Na južnoj obali Mirne nalazila se kuća čuvara šume, koji je odgovarao izravno rašporskom kapetanu, a na sjevernoj obali bila je gostionic