Pulski električni tramvaj počeo je prometovati početkom XX. st. Pred Prvi svjetski rat u Istri je djelovalo 12 željezničkih i tramvajskih društava, redom s talijanskim ili njemačkim nazivljem. Tram

Trst–Kopar–Buje–Pula–Labin–Rijeka (dio Jadranske magistrale) nadomješta se suvremenom brzom cestom (Istarski ipsilon) Buje–Kanfanar–Pula i Kanfanar–Pazin–Tunel Učka, kojom se odvija glavnina putničkog

Trstenika i Raje Vasi, blizu Rašpora. Oko Žejana raste i pupavi ljiljan (Lilium bulbiferum). Od aromatičnih i ljekovitih sredozemnih vrsta u Istri (osim na zapadnim i sjeverozapadnim obalama) i drugdj

Trst i dijelom Goricu. Na skupu su prevladavale teme iz novije povijesti Istre, od XIX. do sredine XX. st., iako su se sudionici povremeno bavili i starijom poviješću. Obrađivali su problematiku iz hu

Trsta i Beča. Nakon II. svjetskog rata detaljna geološka istraživanja obavljao je Marijan Salopek, a rad je nastavio njegov učenik Mirko Malez, koji je evidentirao i istražio 135 speleoloških objek

Trst kao gl. centar austr. moći na Jadranskome moru bio je prvi grad na tom području u kojem je krajem XVII. st. započelo organizirano praćenje i bilježenje podataka o vremenu, ubrzo poslije prvih met

Trsta u Pulu, potom je povjesničar P. Kandler tiskao turist. vodiče Cenni al forestiero che visita Pola (1845) i Cenni al forestiero che visita Parenzo (1845), u kojima su prikazani pov. razvoj i spom

Trstu (Seminario Vescovile). Od 1990. djeluje biskupijski karitas (Škofijski karitas Koper) sa sjedištem u Kopru i u Portorožu, od 1991. i biskupijska gimnazija (Škofijska gimnazija Vipava). Od 198

Trstu je u razdoblju I.-III. st. mučeno četrnaestero svetih. U Kopru su živjeli svećenik bl. Elio (oko 56.), biskup sv. Nazarij, bl. Absalon, sv. Rufin (XIII. st.), bl. Monald iz Kopra, pokornik bl. A

Trstu. Zbog tih aktivnosti u Kubedu su ga napali koparski fašisti, ali im je uspio pobjeći. Vlasti su ga u listopadu 1922. premjestile u školu u Movražu, gdje je učiteljevao do listopada 1924., kada j

Trstu. Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Autor je scenarija za pojedine filmove te dramskih tekstova. Živi u Zagrebu gdje radi kao urednik na Hrvatskoj televiziji. D

Trstu, gdje je i diplomirao. Vrativši se iz Ljubljane u Dolinu 1883. kao 16-godišnjak svira orgulje u župnoj crkvi sv. Urha i vodi pjevanje narodnih pjesama. Inače, u mjestu je još 1878. utemeljeno

Trst prenosili hranu i drugu pomoć. Mnogobrojni su članovi i čelnici USAOH-a i SKOJ-a poginuli u ratu, među njima Ivan Gašparović, Mira Raduna Ban, Mirko Kaliterna, Milan Jardas, Neda Knifić, Celestin

Trst (1072.), Kopar (1086.), Zadar (1177.), Split (1186.), te Dubrovnik (1215.). Na istarskom poluotoku, bez obzira na njegovu političku podijeljenost između Habsburške Monarhije i Mletačke Republike,

Trsta do Rijeke s otocima bile su 33 ljekarne otvorenoga tipa, po jedna ljekarna civilne i vojne bolnice te deset kućnih ljekarni (Hausapotheke), za koje je bila potrebna posebna dozvola vlasti: tri s

Trst, a vodstvo Društva preuzela je Bruna Forlati Tamaro. Nakon nje predsjednici su bili Mario Mirabella Roberti (1984.-99.), Ruggero Fauro Rossi (2000.-06.) i Maria Laura Iona (2007.-09.), a od 2010.

Trst za predstavnika Privredne komore Jugoslavije. Preminuo je dvije godine kasnije nakon kratke i teške bolesti. Za doprinos razvoju Poreča i turizma odlikovan je ordenima rada i zasluga za narod

Trstu (Ginnasio Comunale Superiore). U mirovini je, u školskoj godini 1925./26., predavao humanističke predmete u pulskoj klasičnoj gimnaziji (R. Liceo-Ginnasio classico “Giosuè Carducci&

Trst 1929., 333), napamet ga, u oskudici podataka, smjestivši u XVI. st.

Trst, 1960.), geograf i povjesničar, proučavatelj istarske toponimije.