Istromletački (istrovenetski), talijanski govori u slovenskom i hrvatskom dijelu Istre koji se u osnovnim crtama uklapaju u mletački dijalektalni dijasustav. Isti je tip talijanskog govora u uporab

Trst, Pariz, Rijeka, Bourges, Zagreb, Pula, Buzet, Rab, Bruxelles, Utrecht, Opatija, Krk, Brseč, Lukovdol i dr.), sudjelovao je na 20-ak simpozija i kolonija te na više od 70 skupnih izložbi, među koj

Jenko, Slavoj (August, Avgust), političar, narodnjak, trgovac i poduzetnik (Trnovo [Kranjska], danas dio Ilirske Bistrice, 12.VIII.1852. – Hrušica kod Podgrada, 6.VIII.1907.). Otac Josip, maj

Trsta dovršio je projekt za regulaciju rijeke Mirne i odvodnju čitave doline (tada 2.800 ha). Radovi po tom projektu započeli su tek 1912., a prekinuti su početkom I. svjetskog rata, nakon što je regu

Trst, Milje, Kopar, Piran, Poreč, Pula, Labin). Sjedište se istarskih inkvizitora pomicalo s mjestom boravka onoga koji je obavljao tu službu, no u drugoj polovici XVI. st. stalno sjedište istarske

Trsta, Gorice i Istre uspjele zbližiti te organizirati razmjerno dobro razgranatu tajnu antifašističku organizaciju: dok je tršćanska Borba zagovarala terorizam kao metodu antifašističke borbe, sloven

Trst (D21), na raskrižju županijskih cesta za Umag, Novigrad, Momjan, Grožnjan, Kaštel i Buzet. Važno je cestovno čvorište, razvijene su trgovinska i uslužna djelatnost te prerađivačka industrija (ind

Trstu, Miljama, Kopru, Izoli i Puli, gdje je također postojala ustanova vicedomina, razvio se izniman odnos između ustanova notarijata i vicedominata, te je potonja preuzela neke zadaće koje su u drug

Trstu i Mestreu, nose ime Fratelli Visintini, a od 1976. zračna baza u Rivoltu, sjedište akrobatske skupine talijanskog ratnog zrakoplovstva Freccie tricolori, nosi ime Mario Visintini. Porečki voj

Trstu (Faro della Vittoria). Potkraj II. svjetskog rata pri povlačenju njemačke vojske uništeni su svjetionici Ubas, Galijola, Umag, Sottile i Sv. Andrija, dok je Savudrija bila minirana, ali je spaše

Pulski električni tramvaj počeo je prometovati početkom XX. st. Pred Prvi svjetski rat u Istri je djelovalo 12 željezničkih i tramvajskih društava, redom s talijanskim ili njemačkim nazivljem. Tram

Trst–Kopar–Buje–Pula–Labin–Rijeka (dio Jadranske magistrale) nadomješta se suvremenom brzom cestom (Istarski ipsilon) Buje–Kanfanar–Pula i Kanfanar–Pazin–Tunel Učka, kojom se odvija glavnina putničkog

Trstenika i Raje Vasi, blizu Rašpora. Oko Žejana raste i pupavi ljiljan (Lilium bulbiferum). Od aromatičnih i ljekovitih sredozemnih vrsta u Istri (osim na zapadnim i sjeverozapadnim obalama) i drugdj

Trst i dijelom Goricu. Na skupu su prevladavale teme iz novije povijesti Istre, od XIX. do sredine XX. st., iako su se sudionici povremeno bavili i starijom poviješću. Obrađivali su problematiku iz hu

Trst, 5.IV.1978.). Već od mladosti imao je dvije strasti, nogomet i komunizam, koje će odrediti i njegovu karijeru. Nogomet je počeo igrati kao vezni igrač u klubu Circolo Sportivo Capodistriano

Trsta i Beča. Nakon II. svjetskog rata detaljna geološka istraživanja obavljao je Marijan Salopek, a rad je nastavio njegov učenik Mirko Malez, koji je evidentirao i istražio 135 speleoloških objek

Trst kao gl. centar austr. moći na Jadranskome moru bio je prvi grad na tom području u kojem je krajem XVII. st. započelo organizirano praćenje i bilježenje podataka o vremenu, ubrzo poslije prvih met

Trsta u Pulu, potom je povjesničar P. Kandler tiskao turist. vodiče Cenni al forestiero che visita Pola (1845) i Cenni al forestiero che visita Parenzo (1845), u kojima su prikazani pov. razvoj i spom

Trstu je u razdoblju I.-III. st. mučeno četrnaestero svetih. U Kopru su živjeli svećenik bl. Elio (oko 56.), biskup sv. Nazarij, bl. Absalon, sv. Rufin (XIII. st.), bl. Monald iz Kopra, pokornik bl. A

Trstu. Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Autor je scenarija za pojedine filmove te dramskih tekstova. Živi u Zagrebu gdje radi kao urednik na Hrvatskoj televiziji. D