Trstu i višu trgovačku školu kao stipendist Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Potom je kratko bio perovođa zagrebačkoga poglavarstva, 1880. općinski tajnik u Kastvu, a od 1881. odvjetnički priprav

Trstu), got. raspela iz XV. st. u župnoj crkvi u  Pomeru  (pozlaćeno), u Eufrazijani u Poreču (tu je romanički ikonografski prikaz živoga Krista prerađen u got. doba u prikaz žalosnoga Krista pognute

Trst) najvažniji su fondovi i serije Apostolske kancelarije (Registra Vaticana, 872-882., 1073-85. i 1198-1605., 2041 sv.; Registra Avenionensia, 1316-1415., 350 sv.; Registra Lateranensia, 1389-1897.

Trst 1846-52). Diplome careva Otona II. i Henrika IV. koje se tiču Istre tiskane su u izdanju berlinske akademije znanosti Monumenta Germaniae Historica (niz Diplomata regum et imepratorum Germaniae).

Trst i okolica (Zona A) te Kopar s okolicom, manji dio sežanskoga dekanata, Novigrad, Umag i cijela Bujština (Zona B) pripadali su Tršćansko-koparskoj biskupiji (Antonio Santin). Prvim vršiteljem dužn

Trstu. Dobro je očuvan arhiv Porečke biskupije i Porečko-pulske biskupije, koji je smješten u Biskupijskom arhivu u Poreču. U njemu se čuvaju vrlo vrijedni spisi, kao npr. glasovita Crvena knjiga (Lib

Trst gdje je bio pobočnikom admirala Alfreda Koudelke. U svibnju 1918. promaknut je u kontraadmirala, ali je, vjerojatno svjestan da Austro-Ugarska gubi rat, podnio zahtjev za umirovljenjem te je 1.VI

Trsta prema Rijeci. Od XIV. do pred kraj XVIII. st. posjed je riječkoga augustinskog samostana. Poštanska postaja u Lipi otvorena je 1756. u zgradi današnjega Memorijalnog centra, a 1885. u istoj je z

Trsta u Rijeku (djelovala 1866.-1918.), u Puli je 1866. utemeljen Carski i kraljevski mornaričko-tehnički odbor (K. u. k. Marine-Technisches Kommitee), a od 1869. i Mornarička knjižnica (K. u. k. Mari

Trstu. Fakultet je djelovao u bogato urešenoj secesijskoj zgradi (biljni motivi, grbovi istar. gradova, alegorije u reljefima), izgrađenoj 1915. za Ženski licej. U njoj je između I. i II. svj. rata

Istromletački (istrovenetski), talijanski govori u slovenskom i hrvatskom dijelu Istre koji se u osnovnim crtama uklapaju u mletački dijalektalni dijasustav. Isti je tip talijanskog govora u uporab

Trst, Pariz, Rijeka, Bourges, Zagreb, Pula, Buzet, Rab, Bruxelles, Utrecht, Opatija, Krk, Brseč, Lukovdol i dr.), sudjelovao je na 20-ak simpozija i kolonija te na više od 70 skupnih izložbi, među koj

Jenko, Slavoj (August, Avgust), političar, narodnjak, trgovac i poduzetnik (Trnovo [Kranjska], danas dio Ilirske Bistrice, 12.VIII.1852. – Hrušica kod Podgrada, 6.VIII.1907.). Otac Josip, maj

Trst (D21), na raskrižju županijskih cesta za Umag, Novigrad, Momjan, Grožnjan, Kaštel i Buzet. Važno je cestovno čvorište, razvijene su trgovinska i uslužna djelatnost te prerađivačka industrija (ind

Trsta dovršio je projekt za regulaciju rijeke Mirne i odvodnju čitave doline (tada 2.800 ha). Radovi po tom projektu započeli su tek 1912., a prekinuti su početkom I. svjetskog rata, nakon što je regu

Trst, Milje, Kopar, Piran, Poreč, Pula, Labin). Sjedište se istarskih inkvizitora pomicalo s mjestom boravka onoga koji je obavljao tu službu, no u drugoj polovici XVI. st. stalno sjedište istarske

Trsta, Gorice i Istre uspjele zbližiti te organizirati razmjerno dobro razgranatu tajnu antifašističku organizaciju: dok je tršćanska Borba zagovarala terorizam kao metodu antifašističke borbe, sloven

Trstu, Miljama, Kopru, Izoli i Puli, gdje je također postojala ustanova vicedomina, razvio se izniman odnos između ustanova notarijata i vicedominata, te je potonja preuzela neke zadaće koje su u drug

Trstu i Mestreu, nose ime Fratelli Visintini, a od 1976. zračna baza u Rivoltu, sjedište akrobatske skupine talijanskog ratnog zrakoplovstva Freccie tricolori, nosi ime Mario Visintini. Porečki voj

Trstu (Faro della Vittoria). Potkraj II. svjetskog rata pri povlačenju njemačke vojske uništeni su svjetionici Ubas, Galijola, Umag, Sottile i Sv. Andrija, dok je Savudrija bila minirana, ali je spaše