Trst Papo postaje njegovim sekretarom a mladi komunisti preuzimaju i sjedište TSS-a. Početkom 1921. sukobi fašista i komunista u Bujama sve su češći. Koncem ožujka u nerazjašnjenim okolnostima pogi

Trstu i Torinu, a 2008. u milanskoj galeriji Giochi d'Arte njegova je kći Maria Luisa Lussetti Sficco otvorila izložbu slika iz obiteljske ostavštine. Za svoje je radove nagrađen na izložbama i

Trstom, ali uspostavlja i novu sa Zagrebom. Stiglich smatra da je za uspješno djelovanje nužna stalna povezanost Pule, Rovinja, Vodnjana i Labina, a pulsku organizaciju, uz njega, vode Josip (Bepi) Vl

Trst, a nakon što je otac napustio vojnu službu, skrasila se u vili u Strazigu kraj Gorice (danas njezino predgrađe Straccis). Otto je u Gorici pohađao osnovnu školu te njemačku gimnaziju (Staatsgymna

Trsta) te 1924.-28. župni upravitelj u Klancu pri Kozini. Fašističke su ga vlasti 1928. protjerale u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) pa je službovao kao župni vikar u Ptuju, a od 1933. je žu

Trsta, dobila je nagradu središnjice Matice hrvatske za najbolje uređenu pjesničku zbirku u 1998. S Gualtierom Mocennijem suautor je grafičko-pjesničke mape Istarski rukopisi – Calligrafie i

Trstu i Tržiču. Nakon dolaska Saveznika u Pulu 1945. djelovala su kina Impero, Central, Sala Umberto, Arena, Nazionale, a od 1946. filmovi su se prikazivali i u Politeami Ciscutti. Nakon odlaska Savez

Trsta, čiji su arhitekti školovani u Beču, ali su, zbog svojeg mediteranskoga podrijetla i okruženja, neoklasične i secesijske matrice prilagođivali regionalnim i lokalnim tradicijama. Međutim, pro

Trsta [STT] i 5000 otpuštenih iz državljanstva). U Zoni B STT-a egzodus je dosegnuo vrhunac sredinom 1950-ih, nakon parafiranja Londonskoga memoranduma. Dio sudionika poratnog egzodusa zadržao se u Tr

Trstu i iseljenika u Australiji i SAD-u (Istrorumunji). Od davnine se govorio na širem istarskom prostoru. O tom svjedoče mnogobrojni toponimi (npr. Fečori, mn. od istrorum. fečor: dijete, dječak,

Trstu i višu trgovačku školu kao stipendist Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Potom je kratko bio perovođa zagrebačkoga poglavarstva, 1880. općinski tajnik u Kastvu, a od 1881. odvjetnički priprav

Trstu), got. raspela iz XV. st. u župnoj crkvi u  Pomeru  (pozlaćeno), u Eufrazijani u Poreču (tu je romanički ikonografski prikaz živoga Krista prerađen u got. doba u prikaz žalosnoga Krista pognute

Trst) najvažniji su fondovi i serije Apostolske kancelarije (Registra Vaticana, 872-882., 1073-85. i 1198-1605., 2041 sv.; Registra Avenionensia, 1316-1415., 350 sv.; Registra Lateranensia, 1389-1897.

Trst 1846-52). Diplome careva Otona II. i Henrika IV. koje se tiču Istre tiskane su u izdanju berlinske akademije znanosti Monumenta Germaniae Historica (niz Diplomata regum et imepratorum Germaniae).

Trst i okolica (Zona A) te Kopar s okolicom, manji dio sežanskoga dekanata, Novigrad, Umag i cijela Bujština (Zona B) pripadali su Tršćansko-koparskoj biskupiji (Antonio Santin). Prvim vršiteljem dužn

Trstu. Dobro je očuvan arhiv Porečke biskupije i Porečko-pulske biskupije, koji je smješten u Biskupijskom arhivu u Poreču. U njemu se čuvaju vrlo vrijedni spisi, kao npr. glasovita Crvena knjiga (Lib

Trst gdje je bio pobočnikom admirala Alfreda Koudelke. U svibnju 1918. promaknut je u kontraadmirala, ali je, vjerojatno svjestan da Austro-Ugarska gubi rat, podnio zahtjev za umirovljenjem te je 1.VI

Trsta prema Rijeci. Od XIV. do pred kraj XVIII. st. posjed je riječkoga augustinskog samostana. Poštanska postaja u Lipi otvorena je 1756. u zgradi današnjega Memorijalnog centra, a 1885. u istoj je z

Trsta u Rijeku (djelovala 1866.-1918.), u Puli je 1866. utemeljen Carski i kraljevski mornaričko-tehnički odbor (K. u. k. Marine-Technisches Kommitee), a od 1869. i Mornarička knjižnica (K. u. k. Mari

Trstu. Fakultet je djelovao u bogato urešenoj secesijskoj zgradi (biljni motivi, grbovi istar. gradova, alegorije u reljefima), izgrađenoj 1915. za Ženski licej. U njoj je između I. i II. svj. rata