završio je 1957. kod Antuna Mezdijića. Po završetku "specijalke" postao je član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH, kasnije HDLU). Prve je izložbe, sa sličnomišljenicima iz Grupe

završila osnovno i gimnazijsko obrazovanje, u školskim je klupama upoznala budućeg supruga Mirka Jurkića. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1968. arheologiju i engleski

Završja, gdje nad južnom apsidom jednobrodne troapsidne crkve strši zvonik. U Istri romaničkoga doba veliki graditeljski zahvati bili su rijetki. Takva je bazilika sv. Sofije u Dvigradu (XII. st.),

Završje te feud Barban-Rakalj, a ostala je i bez područja Grimalde i Draguća, Vrha, Sovinjaka te sjevernog i sjeverozapadnog dijela područja Zamaska. Tako je obuhvaćala: dio pod izravnom upravom pazin

završnoj su fazi. Vojnički vodovod izgrađen je u razdoblju 1934.-37. u sklopu Istarskoga vodovoda. Opskrbljivao je pojas Visokoga krasa duž ceste Rijeka-Trst, odnosno predio oko talijansko-jugoslav

završio, ali je 1883. stekao pravo predavanja klasičnih jezika u srednjim školama. U koparskoj gimnaziji (I. R. Ginnasio Superiore), gdje je prvi put radio u školskoj godini 1878./79. zamjenjujući mob

završio. Izvjesno je da je koncem XIV. st. bio u Veneciji, s preporukama utjecajnih poznanika (možda Venecijanca Guida Mema, pulskoga biskupa 1383.-1409.), gdje je privatno podučavao gramatiku. Poduku

Završje. Nadžupnik Šterne se brinuo i za Čepić, Gradin, Kuberton, Kućibreg i Topolovac. Kao naselja koja pripadaju ovoj biskupiji još se navode Brda, Karšete, Lovrečica i Triban. Uz katedralni kapt

Budinich, Cornelio (u hrvatskoj literaturi često Budinić, Kornelije; od 1921. Budìnis), arhitekt i povjesničar arhitekture (Rijeka, 17.V.1873. - Trst, 14.III.1935.). Obitelj je podrijetlom s

završili su tek 15.IX.1961., kada je u Rimu potpisan Sporazum o reguliranju restitucije kulturnih dobara, a naredne ga je godine potvrdila tadašnja vlada. Ipak, dio predmeta nikad nije vraćen, niti im

Završje, Momjan, Sovinjak, Rašpor, Lupoglav, Kožljak, Kršan, Barban i Rakalj te uspostavljaju posebnu upravu za istarske posjede sa sjedištem u Pazinu, gdje su imali svoj kaštel. Tako se postupno obli

završio je dvogodišnju trgovačku školu u Celju. Radio je kao računovođa kod tršćanskog odvjetnika i slovenskog društvenog aktivista Karela Ferluge, potom u tvornici sapuna. Već u školskim danim

završene klasične gimnazije „Dante Alighieri“ diplomirao je 1963. Filozofskom fakultetu (Facoltà di Lettere e Filosofia) Sveučilišta u Trstu. Godine 1964. postaje asistent na Katedr

završio je u rodnom mjestu, pa 1931. emigrira u Jugoslaviju, u Zagreb, gdje nastavlja školovanje u Mašinskom odjelu Srednje tehničke škole. Živi u Đačkom konviktu u kojemu su djeca iz Istre (Istarski

završavale intervencijom policije radi razdvajanja sukobljenih pristalica klubova. Svoju posljednju utakmicu najbolji gradski klub A. S. Edera odigrao je u ožujku 1926. nakon što su fašistički juri

Ptašinski, Josip (Ptašinský, Josef), svećenik i etnolog (Krásná, kraj Frýdeka, Austrijska Šleska, 1.II.1864. – Ostrava, 30.IX.1908.). Otac mu je bio Poljak (J&oacu

Završio je 1667. studij u Montpellieru, a sljedeće godine upisan je među liječnike u Lyonu. Nakon studija u velikoj se mjeri bavio i proučavanjem starina te je 1669.-71.. proputovao Francusku, Njemačk

završio je u Gorici. Za svećenika je zaređen u tršćanskoj katedrali sv. Justa 4.VI.1939. Mladu misu slavio je u rodnom Brseču, kojom je prigodom vjenčao sestru Anu za Izidora Peršića. Prva služba b

završnicu Kupa Hrvatske te vodećim mjestom na ljestvici drugoligaša. Na skupštini 2.VII.2003. klub sa 140 registriranih igrača mijenja ime u Pula 1856 (danas NK Istra 1961). U studenom 2003. ponovno s

završila Visoku političku školu "Đuro Đaković" te je u Rijeci kratko bila na čelu dnevnika La Voce del popolo, a 1953. postaje urednicom Glasa Istre (koji je tada izlazio u Rijeci), naslijed