Završetkom nogometne karijere okrenuo se boćanju, u kojem se također istaknuo i ostvario niz izvrsnih postignuća. Godine 1991. biva jedan od suosnivača Boćarskog kluba (BK) Istra Poreč, kada se boćars

završilo razdoblje neograničene moći vladara. Od vremena Polanija duždevi su birani iz redova protoburžujskih trgovaca i obrtnika koji su pružali otpor feudalcima (neko vrijeme je tako funkcioniralo),

završio u Rijeci. Za svećenika ga je u Puli, 12.VIII.1951., zaredio biskup Dragutin Nežić. Nakon mlade mise, u rujnu 1951. biva imenovan župnikom Kanfanara i Barata, gdje ostaje do 1955. Slijedi de

završio je u Puli, potom, 1960., i Ekonomsku. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1968., nakon odsluženja vojnog roka. Na Sveučilištu za strance (Università per Stranieri) u Perugii

završetka studija nakratko je radio kao predavač na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, potom u Zadružnoj vinogradarsko-voćarskoj školi u Vršcu te kao visoki dužnosnik u Dunavskoj banovini u Novom

završio je Terezijansku vojnu akademiju te je 1915., u Prvom svjetskom ratu, bio pripadnik 13. konjičke pukovnije. Potkraj rata zapovijedao je ukrajinskom divizijom legionara koji su se od sredine 191

završio tri razreda gimnazije. Potom se s internatom za istarsku omladinu seli u Zagreb, gdje maturira 1930. Na odsluženje vojnog roka otišao je u Rim jer je bio talijanski državljanin, a nije htio

Završio je Ugostiteljsku školu u Bujama. Kao dječak igrao je nogomet i rukomet, ali prevladala je ljubav prema streljaštvu jer su se njegov otac i djed bavili tim sportom na lokalnoj razini. Gađanj

završetku rimskog procesa beatifikacije, papa Benedikt XVI. izdao je 20.XII.2012. Dekret o mučeništvu sluge Božjega Miroslava Bulešića. U ožujku 2013. za sam svečani čin proglašenja Bulešića blaženiko

završen. Zbog toga je na brodovima popustila disciplina, bili su oslabljeni stražarski nadzor i sigurnosne službe; ratni brodovi noću su bili osvijetljeni, a na brodu Viribus Unitis nepropusna vrata i

Završio je Višu vinarsku školu u Coneglianu te se u vinarstvu usavršavao u Francuskoj (Bordeaux). Godina 1890.-91. bio je zamjenik ravnatelja Poljoprivrednog instituta u Poreču. Bio je 1891. utemel

završeni sklapanjem mira u Srijemskim Karlovcima 1699. Kada su se potkraj XVII. i početkom XVIII.st. sve pokrajine austrijske grane Habsburgovaca jače povezale, počelo se težiti uvođenju jedinstvenog

završetku osnovne škole (1921.) počeo je 1923. raditi kao trgovački naučnik, a nakon naukovanja i večernje škole 1926. postao je trgovački pomoćnik. No, kako nije uspio dobiti stalan posao, a nije ni

završio na 9. od 18 mjesta u ligi, morao prijeći u treći (republički) stupanj natjecanja. Tamo je nastupao do 1979., zatim se na godinu dana vratio u 2. ligu – zapad, potom je igrao u Republičko

završila osnovnu školu i gimnaziju (maturirala 1966.). Diplomirala je francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u Trstu pohađala Visoku školu modernih jezika za prevoditelje

završili koji razred gimnazije. Druge godine školovanja učenici iz pretpripremnoga razreda upisivali su se u pripremni razred, a oni koji su bili završili pripremni polagali su malu maturu i polazili

završio je 1953., a kompoziciju je diplomirao 1964. na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi prof. Blaža Arniča. Od 1953. djeluje kao nastavnik glazbenog odgoja u Talijanskoj gimnaziji u Puli, a za

završio je 1957. kod Antuna Mezdijića. Po završetku "specijalke" postao je član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH, kasnije HDLU). Prve je izložbe, sa sličnomišljenicima iz Grupe

Završja, gdje nad južnom apsidom jednobrodne troapsidne crkve strši zvonik. U Istri romaničkoga doba veliki graditeljski zahvati bili su rijetki. Takva je bazilika sv. Sofije u Dvigradu (XII. st.),

Završje te feud Barban-Rakalj, a ostala je i bez područja Grimalde i Draguća, Vrha, Sovinjaka te sjevernog i sjeverozapadnog dijela područja Zamaska. Tako je obuhvaćala: dio pod izravnom upravom pazin