Trstu pohađala Visoku školu modernih jezika za prevoditelje i tumače. U Bujama je radila kao nastavnica francuskog jezika i knjižničarka u talijanskoj osnovnoj i srednjoj školi. Godine 1989. pozvala j

Trst, ukrcava se sa školskim kolegom Luigijem Seppenhoferom na brod Columbiju i odlazi u Argentinu. Putovao je širom zemlje, najviše Patagonijom gdje je godinama radio kao gaučo, uzgajao konje i goved

Trst, 11.XI.1927. - Pula, 10.III.2011.). Bio je drugo dijete Ferdinanda i Marije, a već je u ranom djetinjstvu pokazivao zanimanje za glazbu, pa ga otac podučava u sviranju triještinke i mandoline.

Trstu. U skladu s tim širila se mreža dopisništava: osim puljske redakcije, 1969. postojalo je samo dopisništvo u Labinu, potom su otvorena u svim gradovima današnje Istarske županije, od 1996. i u Ko

Trsta, Pule i Rijeke), koja su prije apsorbirala viškove radne snage te nespremnost istarskoga, pretežito poljodjelskoga gospodarstva, na talijansku konkurenciju. Sve je to uzrokovalo iseljavanje ista

Trsta, Istre i Dalmacije. Italija je osvajanje tih austrougarskih pokrajina smatrala svojim glavnim ratnim ciljem. Zbog toga je, iako je pred početak rata bila dio Centralnih sila i saveznica Austro-U

Scampicchio, plemićka obitelj, koja se od XV. st. spominje u Labinu. Začetnik labinskoga ogranka obitelji, Baldo (XV. st.), doselio se 1420. u Labin iz Rijeke, gdje je, čini se, bio članom Vijeća p

Trst-Poreč (Parenzana) bura je 13.III.1910. kod Milja prevrnula vlak te je poginulo 5-ero ljudi, a 15-ero ih je ranjeno; 22.VII.1917. ruski su zarobljenici iskliznuli vojni transport između Tribana i

Trsta. Sva se posada, osim strojara Krischa koji je tijekom ekspedicije preminuo od tuberkuloze, u jesen 1874. sretno vratila u domovinu.

Trstenik (-) i Vodice (9). Grb Općine Lanišće je kvadratni (starofrancuski) štit u čijem je srebrnom (bijelom) polju cjelovita biljka žuta gencijana (encijan, lincura, žuti srčanik, lat. Gentiana l

Trsta Jugoslaviji. Sudjelovao je 1971. na Mediteranskom kiparskom simpoziju u Dubrovi, o čemu svjedoči njegova kamena skulptura Glava u Parku skulptura. Te je godine i samostalno izlagao u Labinu i Pu

Trsta, kojega je angažirao Sancin osobno. U češkoj tvrtki Anton Hüller nabavljena su 24 glazbala, a kasnije još dva s obzirom da je učenika bilo vrlo mnogo. Prvi nastup buzetska je glazba imala u

Trsta za koju je igrao do 1927. kada ga kupuje torinski Juventus (za 20 tisuća lira što je tada bila značajna svota) te je za nj u Nacionalnoj ligi (Divisione nazionale, tadašnja najjača talijanska li

Trsta (kasniji Radio Koper–Capodistria). U to je vrijeme surađivao kao redatelj i u Gledališču za Slovensko primorje u Gorici te u Ljudskom gledališču u Kopru. Od 1954. do 1957. djelovao je kao

Trstu. Iako je od 1923. bio na popisu opasnih osoba, opstao je u Bermu kao župnik prvenstveno zbog zaštite biskupa Angela Bartolomasija i Luigija Fogara, ali je nakon progona „gortanovaca&ldq

Trsta, Il Gazzettino iz Venecije, Il Corriere Istriano iz Pule te Il Littoriale iz Rima. Nakon Drugog svjetskog rata napušta ondašnju Zonu B, seli se u Italiju i od 1.II.1947. počinje se profesiona

Trsta do Savudrije. Unutar toga pojasa, što ga karakterizira pravilan ritam izmjene rtova i uvala s niskom obalom aluvijalnoga podrijetla, postojale su žavljanske solane na ušću Glinščice, solane sv.

Trst, Kopar, Piran, Poreč, Pulu i Pazin. Snažno je propagirao intervencionizam te nacionalističke i iredentističke ideje, da bi nakon ulaska Kraljevine Italije u rat na strani Antante (1915.) i sam

Trsta i na Krasu (Devin, Gotnik, Prem, Senožeče), uz neke udjele (pola Savičente) i zakupe (Pazin, Završje) u središnjoj Istri. Tom je prilikom sastavljen i urbar koji navodi obveze stanovnika kvarner

Trsta, nisu stalno boravili na svojim istarskim posjedima, te su gradili nove palače (palača, ladanjska) na svojim latifundijama izvan gradova. Početkom XIX. st. porasla je gospodarska moć građanstva,