Trst za kapelana župe sv. Ivana. Tu je ostao do 1939., kada je premješten u Sovinjak. U Drugom svjetskom ratu, 1942., upoznao je Antona - Tonića Cerovca i Ljubu Drndića, koji ga upoznaju s ciljevim

Trstu, a bio je naoružan s 12 topova kalibra 305 mm i 12 topova kalibra 150 mm te nizom manjih topova. Imao je 1097 članova posade, a u ratu je taj broj bio veći. Posljednjih dana I. svjetskog rata

Trst – Poreč 1935. izgubio putnike, prometovao je sve do 31.VIII.1953. Vagoni su potom prodani u Sarajevo.

Trst, koji se tada priklonio akvilejskom patrijarhu. Početkom kolovoza naredio je bombardiranje Zadra, pa je otplovio do Apulije progoneći Đenovljane. Umro je od groznice u Manfredoniji. Pokopan je

Trstelju, na Tršćansko-komenskom krasu, gdje je namjeravao urediti botanički vrt. Hobi mu je bila i filatelija, osnovao je filatelističko društvo u Novoj Gorici, čiji je bio dugogodišnji predsjedni

Trstu pohađala Visoku školu modernih jezika za prevoditelje i tumače. U Bujama je radila kao nastavnica francuskog jezika i knjižničarka u talijanskoj osnovnoj i srednjoj školi. Godine 1989. pozvala j

Trst, ukrcava se sa školskim kolegom Luigijem Seppenhoferom na brod Columbiju i odlazi u Argentinu. Putovao je širom zemlje, najviše Patagonijom gdje je godinama radio kao gaučo, uzgajao konje i goved

Trstu kada se nije mogao nabaviti bliže. Promjene su očigledne i u prigodama za koje se cukerančići peku. Nekada su bili karakteristična svadbena slastica pa su ih uoči svatova žene često pripremal

Trst, osim obavijesti o prvim paleontološkim istraživanjima koja je vodio s Antoniom Scampicchiom i C. De Franceschijem, ispravno tumači pojam gradina (castelliere) kao mjesta s prapovijesnim ostatcim

Scampicchio, plemićka obitelj, koja se od XV. st. spominje u Labinu. Začetnik labinskoga ogranka obitelji, Baldo (XV. st.), doselio se 1420. u Labin iz Rijeke, gdje je, čini se, bio članom Vijeća p

Trst-Poreč (Parenzana) bura je 13.III.1910. kod Milja prevrnula vlak te je poginulo 5-ero ljudi, a 15-ero ih je ranjeno; 22.VII.1917. ruski su zarobljenici iskliznuli vojni transport između Tribana i

Trsta. Sva se posada, osim strojara Krischa koji je tijekom ekspedicije preminuo od tuberkuloze, u jesen 1874. sretno vratila u domovinu.

Trstenik (-) i Vodice (9). Grb Općine Lanišće je kvadratni (starofrancuski) štit u čijem je srebrnom (bijelom) polju cjelovita biljka žuta gencijana (encijan, lincura, žuti srčanik, lat. Gentiana l

Trsta, kojega je angažirao Sancin osobno. U češkoj tvrtki Anton Hüller nabavljena su 24 glazbala, a kasnije još dva s obzirom da je učenika bilo vrlo mnogo. Prvi nastup buzetska je glazba imala u

Trsta za koju je igrao do 1927. kada ga kupuje torinski Juventus (za 20 tisuća lira što je tada bila značajna svota) te je za nj u Nacionalnoj ligi (Divisione nazionale, tadašnja najjača talijanska li

Trsta (kasniji Radio Koper–Capodistria). U to je vrijeme surađivao kao redatelj i u Gledališču za Slovensko primorje u Gorici te u Ljudskom gledališču u Kopru. Od 1954. do 1957. djelovao je kao

Trstu. Iako je od 1923. bio na popisu opasnih osoba, opstao je u Bermu kao župnik prvenstveno zbog zaštite biskupa Angela Bartolomasija i Luigija Fogara, ali je nakon progona „gortanovaca&ldq

Trsta, Il Gazzettino iz Venecije, Il Corriere Istriano iz Pule te Il Littoriale iz Rima. Nakon Drugog svjetskog rata napušta ondašnju Zonu B, seli se u Italiju i od 1.II.1947. počinje se profesiona

Trsta do Savudrije. Unutar toga pojasa, što ga karakterizira pravilan ritam izmjene rtova i uvala s niskom obalom aluvijalnoga podrijetla, postojale su žavljanske solane na ušću Glinščice, solane sv.

Trsta i na Krasu (Devin, Gotnik, Prem, Senožeče), uz neke udjele (pola Savičente) i zakupe (Pazin, Završje) u središnjoj Istri. Tom je prilikom sastavljen i urbar koji navodi obveze stanovnika kvarner