Trst, na raskrižju za Opatiju i Tunel Učku, odnosno na željezničkoj pruzi Rijeka–Pivka (Riječka pruga), te državnoj cesti (D8) prema Sloveniji. To je dodirno područje kvarnerske regije i planins

Trstu, 4.VIII.1919. u prosvjedu brani Radničku komoru (Camera del Lavoro) i sjedište lista Il Lavoratore od napada karabinjera i fašističkih skvadrista. Bio je priveden i izveden pred vojni sud jer je

Trstu. Njihove su se granice povremeno mijenjale do XII. st., kada su se ustalile sve do XVIII. st. Znatnije su promjene granica biskupija uvedene 1788. bulom Super specula militantis Ecclesiae pape P

Trsta. Do 1927. obavljeni su radovi na pomoćnom brodu Quarnaro te izgrađeni mali putnički brod Spiro Xydias, parni teretnjak Carmen i motorni teretnjak Palestina. Nakon toga broj zaposlenih na otoku n

Trst 1880., Opatija 1924), no najvećim se dijelom čuva u znanstvenim ustanovama u Zagrebu i Ljubljani.

Trstu, i nekoliko mjeseci provedenih u zatvoru, na početku 1921. organizirao je ogranak KP Italije. Bio je jedan od začetnika i organizatora Proštinske bune, a nakon njezina sloma uspio se skloniti u

Trst. Tu mu se pridružila supruga, a nakon dvije godine, krajem prosinca 1947. krenuli su, u organizaciji Međunarodne organizacije za izbjeglice (IRO), brodom u Argentinu, u Buenos Aires. Tamo je radi

Trstom i Pazinskom knežijom, a 1504. proširio je i tirolske posjede. Kao vlasnik Pazinske knežije 1494. žiteljima Pazina dao je povlastice koje su se odnosile na slobodan izbor sudaca, mogućnost prije

Trstu pa preseljen u logor u Njemačku. Kao maloljetnik raspoređen je na rad i dodijeljen jednoj obitelji. Nakon rata, u svibnju 1945., vraća se doma te u početku radi u zadruzi u Lanišću. Ubrzo je

Trstu je osnovan Tršćanski sokol, a 1897. u Puli Prvi istarski sokol. Društvo je u početku imalo 130 članova, podijeljenih u muški i ženski odjel, a na čelu mu je bio Lacko Križ. Dvije godine poslije

Trstu. Već od mladosti zanimao se za politiku, ali i za književnost, umjetnost, povijest i folklor. Pisao je za riječke iredentističke i kulturno-književne listove, među ostalim i satiričko-burleskne

Trsta. U mjestu od 2012. djeluje Ekomuzej Mošćenička Draga, koji čuva, obrađuje i predstavlja maritimnu baštinu toga dijela Istre. Temelji se na sudjelovanju lokalne zajednice te njezinu identitetu

Trst te uvale i rtove između njih.

Trsta.

Trstu. More i pecanje predstavljali su nezamjenjivu kariku u njegovom životu. Godine 1996. postaje član Sportskog ribolovnog društva Ribon u Novigradu. Kao član Ribona osvojio je niz natjecanja na

Trstu je dao izgraditi, odnosno ponovno sagraditi ili temeljito obnoviti, gradske bedeme i kule, o čemu svjedoči sačuvani natpis. Kako je u Istri i na cijelome sjevernom Jadranu u njegovo doba gospoda

Trsta (STT). Pokrenuo je rad limenih glazbi na Bujštini: vodio je limenu glazbu „Lipa“ iz Kaštela, KUD „Naša sloga“ iz Babići i obnovio puhački orkestar Gimnazije u Bujama.

Trstu, mozaici u Sv. Marku u Veneciji i dr.). Romaničko je slikarstvo zasvjedočeno i u Sv. Kuzmi i Damjanu u Boljunu, Sv. Petru u Trvižu, Sv. Mariji od Sniga u Maružinima, Sv. Mariji Maloj kraj Bal

Trstom u usred dana, ponovo dobiva Brončanu medalju. Srebrnu će zaslužiti u rujnu 1917. prilikom bombardiranja tršćanskih vojnih zona kad je bio zračna podrška, a u Gradež se vratio pogođenim hidroavi

Trsta. Uspostavio je 1951. dječji dispanzer u Kopru i preuzeo savjetovališta za dojenčad u Kopru, Piranu i Bujama, a sljedeće je godine organizirao dječji odjel koparske bolnice koji je vodio do 1978.