završila je u Rovinju, srednju u Puli te u Rijeci krenula studirati književnost. Glumačku karijeru započela je 1964. u riječkom Narodnom kazalištu (danas Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca) u

Završio je Pomorsku školu u Trstu i stekao dozvolu (brevetto) za pomorskog kapetana. Njegov otac Vittorio bio je mornarički liječnik u Puli pa okružni liječnik u Kopru. Početkom Prvog svjetskog rat

završetka fakulteta i vojne službe, započeo je svoju karijeru u turizmu. Nakon prvog ljetnog posla na sportu u porečkoj Plavoj laguni, direktor Anton Štifanić imenovao ga je 1963. direktorom turist

završio oslobađanjem od optužbi i nalogom da ga se vrati u poduzeće, pa je neko vrijeme u Aniti bio skladištar te voditelj sporta. U međuvremenu se, da bi preživio, s obitelji okrenuo privatnom ugosti

završava obuku za zrakoplovnog izvidnika. Već prvog dana ulaska Italije u Prvi svjetski rat, 24.V.1915., kao pripadnik 8. eskadrile Nieuporta iz Campoformida s pilotom poručnikom Gaetanom Conigliom

završene su posljednje pripreme za osnutak »drugoga središta« stranke u Poreču. Na početku svog djelovanja porečka sekcija unije nije imala, kao ni druge sekcije, jasne političke smjernice glede glavn

završnih operacija djelovala je u pozadini neprijateljskih linija, napadajući njegova uporišta i komunikacije. Ukidanjem 11. korpusa došla je pod izravno zapovjedništvo IV. armije, a nakon 24.IV.1945.

završetak sugeriraju oblik rudarske lampe. Glavni korpus crkve podsjeća na izvrnuti rudarski vagonet, dok unutrašnjost sa svojom armiranobetonskom konstrukcijom evocira drvenu konstrukciju rudarskoga

završena 2013. S ciljem očuvanja kulturne i usmene zavičajne baštine u mjestu od 2000. djeluje Društvo perojskih Crnogoraca "Peroj 1657".

završna faza tehnološkog postupka, tj. zrenje (fermentacija). Ono se obično odvija u podrumskim prostorijama s kontroliranim mikroklimatskim parametrima (temperatura zimi 12–14 °C, relativna vlažnost

završio je 1520. Građu je prikupio tijekom svojih putovanja i proučavanjem mnogih geografskih djela. Sastavljeno je od četiri knjige a sadrži 22 zemljopisne karte. Prva knjiga posvećena je kozmografij

završava osnovno i srednje glazbeno obrazovanje, instrumentalni i teoretski odsjek gdje kasnije djeluje kao profesor klavira (1995.-98.). Visokoškolski studij nastavlja na Glazbenoj akademiji u Ljublj

završetka osnovan je biciklistički odjel pri Unione sportiva operaia. God. 1947. organizirana je utrka Slobodna Istra, duljine 150 km, 1948. doajen biciklizma Edoardo Rajković, tijekom karijere i save

završio u Puli. Radio je u Brodogradilištu Uljanik od 1964. do 1970., kada se upoznao s boćanjem kao sportom, a Pula je u to vrijeme bila jedan od vodećih boćarskih centara u Jugoslaviji i uz Rijeku j

završio trgovačku školu. Boćati je počeo još 1948. u rodnom selu, a kad se početkom 1950-ih zbog posla preselio u Rijeku, u poduzeće Lučki radnik, postao je članom istoimenog boćarskog i kuglačkog

završetku I. svjetskog rata, nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije i talijanske okupacije Istre, gimnazija na hrvatskom jeziku je zatvorena te se Brolih vratio u Sloveniju. Zaposlio se u Državoj realno

završetku studija, počeo razvijati svoje hobije – putovanja, lov i fotografija. Godine 1893. posjetio je i fotografirao obližnji Dvigrad, potom se 1895. otisnuo na prekooceansko putovanje u Arge

završnici momčadskoga prvenstva Jugoslavije u Novom Mestu (Slovenija) osvojio je prvo mjesto kao prvotimac KK Medveščak. Iako je na sportskom borilištu titula osvojena zasluženo, pobjednički pehar im

završava Aleja glagoljaša. Stanovnik je Hȕmec i Hȏmjan, stanovnica Hȕmka i Hȏmjanka, a pridjev hȕmski. U lokalnom oslovljavanju stanovnici samoga Huma su grašćaki, a okolnih zaselaka Homjani. Ti

završila je u Mariboru, studirala je medicinu, najprije u Ljubljani, potom u Zagrebu, gdje je diplomirala 31.III.1938. Specijalizaciju je započela na odjelu za ginekologiju i porodništvo mariborske bo