Trst gdje, usprkos lošem zdravstvenom stanju, piše za Il Lavoratore. Krajem rata, 1918., ulazi u tršćanski Odbor javnog spasa (Comitato di salute pubblica). Iste godine članovi SDAP-a koji djeluju na

Trst je stigao 18.V. te u nekoliko dana razgledao grad i okolicu (Opčine, Škocjan, Lipicu i druge lokalitete), a 22.V. ukrcao se na parobrod Conte Mittrowsky te uz zapadnu obalu Istre krenuo put juga.

Trstu, kompoziciju je diplomirao 1934. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon diplome zaposlio se 1937. u Sušaku, djelovao kao gradski kapelnik i ravnatelj glazbene škole te dirigent orkestra Glazbeno

Trstu prvi svezak, namijenjen 1923. godini. Naslov potječe od imena likova Jurine i Franine, istarskom čitateljstvu tada već dobro poznatih komentatora suvremenih prilika, oblikovanih desetljećima ran

Trst 1986.). Pisao je i o rovinjskom dijalektu, o Histrima i gradinskoj civilizaciji u Istri (Gli Istri e la civiltà dei castellieri, 1977.), o jeziku Giuseppine Martinuzzi (Giuseppina Martinuz

Trstu djelovao je Pietro Nobile, glavni inženjer mostogradnje i cestogradnje za Ilirsko primorje, službeno zadužen i za zaštitu kulturnog naslijeđa. Provodeći ne samo destruktivne arheološke već i kon

Trstu, u galeriji Rettori Tribbio 2. Sudjelovao je na brojnim talijanskim likovnim natječajima i izložbama - XXIV Biennale u Veneciji, VII Quadriennale u Rimu, Biennali trivenete u Padovi, Permanente

trstike (dvostruki jezičak) koji pri puhanju trepere i tako proizvode ton. Kakvoća, boja zvuka i način sviranja ovisi o vrsnoći izradbe piska: ako je dobro napravljen, ton se može proizvesti laganim p

Trstu (Università Popolare di Trieste). Obnova se očitovala osobito u obrazovanju: porastao je broj upisanih u prve razrede osnovnih škola, osnovane su putujuće knjižnice, uvozile su se knjige. Osnova

Trst, pa se pretpostavljalo da se takva nesreća u kojoj su stradali isključivo Talijani može odraziti na političke ciljeve. Prava istina nikada nije otkrivena, a događaj je pospješio odlazak većine

Trstu. U prvih trideset godina na natječaj je pristiglo više od 1500 djela. Nagrađeno je 215 autora, čija su imena i djela objavljena u antologiji nagrađenih djela, a broju od 525 nagrada valja pridod

Trsta, Kopra i Labina, a prema arhivskim spisima njegovo prisustvo se potvrđuje i u samostanu na Pagu. Napisao je oko 36 glazbenih zbirki, koje su sve tiskane, a od kojih se do danas sačuvalo njih 15

Trstenik), slinavka i šap (aphthae epizooticae), čak i s naznakom epizootije, a od specifičnih ovčjih nametničkih bolesti metiljavost (doline rijeka Mirne i Raše, te beramska vala), šugavost, plućni v

Trsta, Lidvina Depiera, prva upraviteljica pošte u Tinjanu, te Mauro Depiera, okulist i voditelj Pokrajinske bolnice u Puli. Vittorio Ugo, tako mu je krsno ime, rođen je kao peto dijete. Pučku škol

Orgulje (lat. organum, grč. ὄργανον: oruđe, naprava), glazbalo s tipkama i sviralama, koje strujanjem zraka proizvodi zvuk. Pritiskom tipke zgusnuti zrak struji iz mij

Trstu, gdje se uključio u sindikalno djelovanje te je 1911. postao član lokalne Socijaldemokratske stranke (Partito Socialdemocratico Italiano). Tada je već odslužio vojni rok u austrougarskoj vojsci

Trst početkom svibnja 1945. Partizanski nadimak bio mu je Brkin. Nakon rata bio je članom Glavnog odbora Osvobodilne fronte Slovenije, tajnikom Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Istru i

trstike, bazge ili jasena, a danas od tvrdoga drveta poput klena, masline i drugih. Najstariji arheološki primjerci sličnoga glazbala izrađeni su od kosti. Kroz povijest je sopelica doživljavala razne

Trsta (STT). Poduzeće se 1954. uključilo u Zajednicu elektroprivrednih poduzeća Hrvatske (ZEPH), u koju su bila udružena sva poduzeća za proizvodnju, prijenos i distribuciju električne energije. Do 19

Trstu sa zaduženjem za rad u južnoj Istri. Pred opasnošću od uhićenja 1926., uspijeva pobjeći u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) i dolazi u Zagreb. Živio je u tzv.