Trsta na zapadu te Preluka na istoku. Sjeverna granica je sjev. rub Ćićarije od zaleđa Trsta do Kastva i Klane. R.Na temelju geološkog sastava i različitih vrsta tala N. Krebs odredio je 1907. tri rel

Bombardiranje Pule 1915. - 1918., ratno djelovanje zračnih snaga Kraljevine Italije i, u manjoj mjeri, Sjedinjenih Američkih Država. Bombardiranje je bilo usmjereno protiv vojnih i lučkih instalacija

Trstu, u Poreču mu je spomen-ploča na rodnoj kući u današnjoj Ulici sv. Eleuterija, spomen-ploču mu je i u Firenci, u gimnaziji Galileo Galilei kojoj je bio ravnatelj.

Trsta (kinematografija). Do kraja I. svjetskog rata u Puli je prikazano oko 10.000 filmova. Prikazivači filmova Max Schüler i Anton Mahnič te snimatelj tona Bläzer također su bili i prvi film. snimate

Trst–Istra (vozači su stigli u Opatiju 15.V.) te povratak preko Učke, Postojne i Ljubljane u Beč; te su se vožnje ponovile još tri puta do 1914., a na jednoj od njih dogodila se veća automobilsk

Trst, gdje je od ranih 1950-ih do sredine 1960-ih radio kao stolar. U rodni kraj vraća se po očevoj smrti 1965. To je vrijeme kada se tradicijskoj glazbi pridaje više pažnje te se tako 1966. organi

...Trst, 1969.). Djevojačko joj je prezime bilo Giuseppini, udala se za ribara te živjela u Piranu kod crkve sv. Stjepana, u predjelu Ghet

Trstu (1888.), važne gospodarske ustanove kojoj je od 1890. bio članom uprave i službenim predstavnikom u Krku. Bio je jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Gospodarske zadruge za sudbeni ko

Trstu, Rovinju, Puli te interniran u austrijskim i mađarskim mjestima. Početkom 1918. unovačen je u austrougarsku vojsku. Nakon rata ponovno je u Sudbenom stolu u Zagrebu. Godine 1920. polaže praktičn

Trst. Mons. Vittorio D'Alessi primio ga je u biskupiju Concordia-Pordenone i dodijelio mu brdsku župu sv. Lovre u mjestu Toppo di Travesio. Ondje je ostao gotovo pedeset godina, uvijek angažira

Trst 1986.). Pisao je i o rovinjskom dijalektu, o Histrima i gradinskoj civilizaciji u Istri (Gli Istri e la civiltà dei castellieri, 1977.), o jeziku Giuseppine Martinuzzi (Giuseppina Martinuz

Trsta. Osnivanjem Centra za povijesna istraživanja u Rovinju 1968. godine, odmah se pokreće intenzivna izdavačka djelatnost - riječ je o zbirci Akata. Prvi Atti (Akti) izdani su već 21. veljače 1971.

Trstu te je zaređen 1872. U Pragu i Beču studirao je povijest i zemljopis. Bio je nastavnik u Kopru (1876.–82.), školski nadzornik u kotarima Kopar i Volosko (1882.–88.), a od 1888. u Učit

Trst, odnosno predio oko talijansko-jugoslavenske granice. Građen je za potrebe talijanske vojske (V. armijski korpus sa sjedištem u Trstu) radi opskrbe vojarni i drugih vojnih uporišta, koja su se ta

Trst, Beč i Budimpeštu. Vlasti su ga 18.VI.1907. zabranile, no već sljedećeg dana Supilo ga je zamijenio Riječkim novim listom, koji je izlazio do zabrane izrečene 19.XII.1915. u uvjetima ratne cenzur

Trstu, a 2001. i 2003. objavljene su, u dva dijela 2001. i 2003., pod naslovom D. Lovisato, In Patagonia e in Terra del Fuoco. Trascrizione dei diarii. Iako su mu argentinske vlasti bile ponudile d

Trst gdje, usprkos lošem zdravstvenom stanju, piše za Il Lavoratore. Krajem rata, 1918., ulazi u tršćanski Odbor javnog spasa (Comitato di salute pubblica). Iste godine članovi SDAP-a koji djeluju na

Trst je stigao 18.V. te u nekoliko dana razgledao grad i okolicu (Opčine, Škocjan, Lipicu i druge lokalitete), a 22.V. ukrcao se na parobrod Conte Mittrowsky te uz zapadnu obalu Istre krenuo put juga.

Trstu, kompoziciju je diplomirao 1934. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Nakon diplome zaposlio se 1937. u Sušaku, djelovao kao gradski kapelnik i ravnatelj glazbene škole te dirigent orkestra Glazbeno

Trstu prvi svezak, namijenjen 1923. godini. Naslov potječe od imena likova Jurine i Franine, istarskom čitateljstvu tada već dobro poznatih komentatora suvremenih prilika, oblikovanih desetljećima ran