završio u Zagrebu, gdje je i pohađao gimnaziju. Primljen je u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) 1940., a 1941. postaje sekretar skojevske grupe i član troškolskog rukovodstva. Bio je a

završava osnovnu (pučku) školu, a gimnaziju u Senju i Rijeci, financijski potpomognut od strane Jurja Dobrile. Fakultetsko obrazovanje stekao je u goričkoj bogosloviji 1884. Zaređen je naredne 1885.,

završio je osnovnu školu, gimnaziju u Rijeci, a 1954. upisao je talijanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je temom o prozi Pier Antonija Quarantotti-Gambinija te se 1959. zaposlio u

Završja i Oprtlja na stanicu Livade – Sv. Stipan i prelazeći Mirnu, zavijajući i uspinjući se do stajališta Motovun, ulazila je u najduži tunel na pruzi (222 m) te nastavljala preko Karojbe, Rak

završene gimnazije nastavio je studij medicine na Sveučilištu u Beču, gdje je diplomirao 1893. Po završetku studija u rodnom mjestu postao je općinskim liječnikom (medico comunale). Njegova je liječni

završio je u Baderni, a potom se bavio vinogradarstvom. Odgojen je u hrvatskom duhu, čitao je početnice i zabranjene hrvatske knjige. Uoči napada Italije na Jugoslaviju mobiliziran je u talijanske

završio osnovnu školu i osam razreda Hrvatske gimnazije. Povijest s književnošću diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli 1963., a jednopredmetnu povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1966.

završio je u rodnom gradu, gdje je 1946.-54. pohađao talijansku gimnaziju, a diplomirao je 1958. talijanski i engleski jezik s književnošću na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlio se 1959. u r

završio je u rodnome mjestu, osmogodišnju klasičnu gimnaziju s velikom maturom u Biskupskom sjemeništu u Pazinu, a potom i Gimnaziju "Otokar Keršovani" (danas Gimnazija i strukovna škola Jur

završio je u rodnom mjestu i Supetru na Braču. Biskupijsku klasičnu gimnaziju pohađao je u Splitu, a nakon njezinog prisilnog zatvaranja nastavlja u Zadru gdje je maturirao. Nakon vojnog roka dvije go

završio fotografski tečaj i stekao zvanje fotoamatera III. klase. Uz fotografiju, predmet interesa bilo mu je i neprofesionalno filmsko stvaralaštvo pa je završio i tečaj za kinoamatera 1965./66. Tada

završio gimnaziju i kod slikara Eugenija Scomparinija i Arnalda Zuccara upoznao crteže Hansa Holbeina mlađeg. Godine 1895. seli se u München gdje upisuje arhitekturu, ali ubrzo prelazi na Umjetni

završio je 1987. Studirao je filozofiju i teologiju u Bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, koje je pripojeno Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu na kojem je bakalaureat postigao 1994. Sljedeće go

završio je u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnašao je određene političke dužnosti u Puli, Rijeci i Zagrebu. Kratko vrijeme bio je glavni urednik Glasa Istre. Od prvih dana utemeljenja uključen j

završetku I. svjetskog rata, osnovana je Società Anonima Carbonifera Arsa, koja mnogo ulaže u daljnje osuvremenjivanje rudnika, osobito u elektrifikaciju. Rudnici Raše 1930-ih, u sastavu tvrtke

završio u Zadru, pravo studirao u Beču potom u Padovi, gdje je doktorirao. Godine 1848.–84. bio je službenik financijske prokurature u Zadru, a nakon što je zbog političkih istupa prijevremeno u

završio je u Raši gdje je već s 11 godina radio kao kinooperater. Nakon završene srednje škole u Labinu započeo je studij elektrotehnike u Zagrebu za što je dobio stipendiju. No, studij je napustio kr

završio je u rodnom mjestu, a na nagovor lokalnog župnika Jurja Jana roditelji su nadarenog dječaka poslali na školovanje u Ljubljanu, gdje je završio gimnaziju te orguljašku školu kod skladatelja i d

završetku do zime 1929. povezivao je Trst s Istrom, Zadrom i Dalmacijom, potom održavao linije duž zapadne obale Istre, a od listopada 1943. samo na relaciji Umag - Savudrija - Piran - Izola - Trst.

završavali i u slučaju potonuća broda. Sve istarske komune bile su dužne, sukladno veličini pripadajućega područja i broju stanovnika, davati galijote. Primjerice, uoči bitke kod Lepanta (1571) Istra