Trsta. Tada su Histri pod vodstvom Epulona osvojili rimski legijski tabor, ali su odmah potom bili istjerani. Kako je Rimljanima došlo pojačanje od još dviju legija, Histri su se razišli po svojim gra

Trst, 27.XI.1932. – Rovinj, 7.XI.2022.). Bio je sin Pietra i Marije, rođ. Buldrin. Već kao gimnazijalac pokazivao je iznadprosječne sklonosti i sposobnosti za različite sportske aktivnosti

Trst (SPDT) u kojem je krajem 1970-ih organizirao alpinistički odsjek. Godine 1979. sudjelovao je u tršćanskoj ekspediciji na Kordiljere u Peruu (Cordillera Huayhuash iznad Huaraza), gdje se s Tulliom

Trsta, Lidvinu, prvu upraviteljicu pošte u Tinjanu te Maura, okulista i voditelja Pokrajinske bolnice u Puli.

Trsta zapadnom Istrom prema Pazinu i Puli, iz smjera Rijeke na Učku, te iz Pule prema Barbanu i Labinu. Njemačkim se snagama pridružila talijanska fašistička postrojba Decima Mas. Partizanske snage ni

Trstu. Rat za Gradišku (1616) i kuga (1630–31) prouzročili su opadanje trgovine s Kranjskom. Bez obzira na to je K. je po broju stanovnika (oko 5000) i važnosti prekomorske trgovine sa zaleđem i

Trsta, Rima, Pariza pa do Engleske. James je bio sklon preljubima, i sumnjao je u prošlost svoje supruge vezanu uz muškarce, pa se par nakratko rastao 1909. godine. Kontakte su održavali pismima, koja

Trst, te izlazi pod nazivom Il Pensiero Slavo, uz moto: "Uh, koliko je dobra stvar - da su braća zajedno ujedinjeni" (David, psalm 132). Vlasnik, nakladnik i odgovorni urednik je i dalje isti, a tiska

Trstu. Pokrajinska vlada Istre iz Poreča i poglavarstvo Pule odlučili su o svom trošku školske 1908./09. godine otvoriti Gradsku realnu gimnaziju (Civico Ginnasio Reale) koja je 17.IX.1908. započela u

Trst između sela Jušića i Jurdana te uništila talijanski transportni vlak. Za kapitulacije Italije vodio je akciju razoružavanja talijanskog garnizona u Lanišću, zapovijedajući bataljunom od 200 ljudi

Trstu. U Izoli su se 1893. bez većeg uspjeha pokušavale uzgajati kamenice. Nakon II.svj. rata uzgajaju se dagnje u zaljevu Sv. Jernej (Baia di S. Bartolomeo) na Tankom rtu kraj Milja, a od 1960-ih i 1

Trst, gdje je do umirovljenja 1899. gimnazijski profesor. Upoznavši se s florističkim istraživanjima Josefa Franza Freyna i Muzija Tommasinija, odlučio je istražiti i prikazati floru Austrijskog pr

Trst 1885.). Bio je dopisnim članom bečke Akademije znanosti.

Trsta. Novim se povlasticama, osobito onima nakon 1028., riješio ovisnosti o koruškim vojvodama (među ostalim, mogao je kovati i svoj novac), pa je Akvilejski patrijarhat postupno prešao neposredno po

Trsta. Latinsku inačicu imena ostavio je na margini Beramskoga brevijara. Još nekoliko Križanića zabilježeno je na glagoljskim grafitima u crkvi sv. Marije na Škrilinah u Bermu i u drugim crkvama,

Trstu kao konobar. Vojni rok služio je u Firenci, a po povratku je zbog antifašističke aktivnosti višekratno zatvaran. Djelovao je i u ilegali, a karabinjeri su za njim raspisali tjeralicu. Uhićen

Trsta i Istre preveden je na talijanski (Trieste e l’Istria /con note/, Milano 1875.), dok je hrvatsko izdanje tiskano u Zagrebu 1999. Yriarte je posjetio Istru, a valja mu pripisati i zaslug

Trstu 1968., u suradnji s Luigijem Parentinom, objavio Giusto Borri. Bogato ilustrirano crtežima pojedinih mjesta, djelo je bilo podijeljeno u dvije cjeline, no prvi dio, koji se odnosio na sjevernu I

Trsta, iz Istre i Slovenije. Slikao je u ulju mrtve prirode, interijere, vedute, portrete (ciklus slovenskih skladatelja). Jedan je od pionira novije slovenske grafike, a bavi se poglavito drvorezom i

Trstu tjednik Jadran na hrvatskom i talijanskom jeziku, u kojem je iznosio pravaška i protuaustrijska stajališta, zalažući se za slogu među Talijanima i Slavenima (Hrvatima i Slovencima) u otporu pang