Pazinu je osnovan Istarski arhiv (Državni arhiv u Pazinu), koji je od Državnog arhiva u Rijeci preuzimao istarsko arhivsko gradivo. U slovenskoj Istri djeluje Pokrajinski arhiv Koper. Na osnovi jugosl

Pazinu predavao je 1955.-65. crkveno pravo, katehetiku i pedagogiju te do umirovljenja 1970. bio član Crkvenoga ženidbenog suda. Pavić se istaknuo kao pastoralni radnik, rodoljub i protivnik totali

Pazinštine. U početku je preuzimala vojarne koje je predavala JNA, razminirala napuštene objekte (10.XI.1991. u Zrakoplovnoj bazi Pula poginula su dva njezina pripadnika te dva pripadnika Ministars

Pazinu. Njezine su postrojbe 8.V.1945. svečano ušle u Pulu. Promidžbeni odjel brigade te Kulturno-prosvjetni odbori bataljuna, četa i vodova razvili su intenzivnu kulturno-prosvjetnu djelatnost: održa

Pazinu, gdje je bio odvjetničkim pripravnikom kod Dinka Trinajstića. S Političkim društvom za Hrvate i Slovence organizirao je 1911. kampanju za izbore u bečki parlament. Nakon što se preselio u Trst

Pazina i Motovuna bogate su velikim kaćunom (Orchis militaris), dok u Motovunskoj šumi rastu poznati i cijenjeni tartufi (Tauber), a prevladava hrast lužnjak (Quercus robur), brijest (Ulmus campestris

Pazinu, odakle mu je obitelj i gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1973.). Od 1977. radi kao konzerva

Ptašinski, Josip (Ptašinský, Josef), svećenik i etnolog (Krásná, kraj Frýdeka, Austrijska Šleska, 1.II.1864. – Ostrava, 30.IX.1908.). Otac mu je bio Poljak (J&oacu

Pazin i Rovinj, te istodobno kustos državne arheološke zbirke u Puli (lapidarij u Areni i Augustovu hramu); 1912-18. pokrajinski je konzervator za Austrijsko primorje i Kranjsku (zamjenjivao je France

Barković, Milivoj, svećenik (Brseč, 20.VIII.1915. – Pula, 14.V.1977.). Brsečka obitelj Barković, Gašpar i Antonija rođ. Mavrović, imala je tri sina – Milivoja, Josipa i Mirka, i četiri

Pazinu (1903.–06.), Kopru (1906.–08.), Kastvu (1908.–18.) i Zagrebu (1918.). U Crikvenici je od 1920. bio upraviteljem dječjega doma, 1926. profesorom u Sušaku, potom se vratio u Cri

Pazin 2016. Bio je glavni urednik časopisa Filozofskog fakulteta Tabula (Pula) i član uredništva časopisa Histria antiqua (Pula). Član je uredništva časopisa Annales (Kopar), Vjesnik istarskog arhi

Pazinu, Pazu, Letaju, Lupoglavu, Vranji, Kožljaku, Črnom gradu i Beligradu, Boljunu, Momjanu, Kostelu, Kršanu, Šumberu, Sv. Martinu kraj Letaja, Kaštelu, Sv. Ivanu Kornetskom, Gradini, Trvižu, Žminju

Pazinu, a kako djeca ne bi zaboravila čitati na svojem jeziku, učitelji i svećenici bili su zamoljeni da nabave čitanke za mjesta u kojima su hrvatske škole bile zatvorene. Tek nakon pojavljivanja

Pazinu. Stajao sam pred ekspertima Sjedinjenih Država, Sovjetskog Saveza, Engleske i Francuske, sila koje su odlučivale o sudbini Istre. Postali smo ljuti protivnici. Eksperti sila imali su svoje namj

Mauro (Mavro, Mavar, lat. Maurus), Porečki, sveti, biskup, mučenik (?, III. st. – ? Poreč, oko 304.). Prvi je poznati biskup Porečke biskupije. Za Dioklecijanova progona mučen je i ubijen, za

Morosini (Morosin), stara mletačka plemićka obitelj. Prvi se put spominje u X. st., kada je dala podignuti crkvu sv. Mihovila Arkanđela i samostan San Giorgio Maggiore, čiji je osnivatelj Giovanni.

Pazin, Poreč, Umag, odnosno Novigrad) te Gaetano Callido sa sinovima (Kopar, Buzet, Buje, Motovun, Oprtalj, Lovrečica). Rovinjske orgulje u crkvi sv. Eufemije izgradio je Antonio Barbini iz Murana (17

Pazinu 4 i u Središnjoj knjižnici »Srečko Vilhar« u Kopru 4. Najvećim dijelom potječu iz venecijanskih tiskarskih radionica. U Sveučilišnoj knjižnici u Puli čuva se jedna inkunabula P. P.

Ravnić, Tomislav (Tomo), gospodarstvenik i društveno-politički radnik (Ližnjan, 31.VIII.1928. – Pula, 20.XII.2022.). U matične knjige bio je upisan kao Thomas tj. Tomo Ravnich, otac mu je tak