Pazinu je 1911. utemeljeno Tiskovno društvo, koje je djelovalo do 1920., kad su fašisti tiskaru demolirali. Slična je sudbina snašla tiskaru Edinost u Trstu i Gabrščekovu u Gorici. Za fašizma hrvatske

Pazin, Kastav, Buzet, Vodnjan, Buje i Novigrad. U njima je koncentrirana većina stanovništva te gospodarskih i upravnih funkcija. Gradići u unutrašnjosti nastali su kao srednjovjekovna naselja na vrho

Pazinsku knežiju te kupili i druge posjede u Istri, od kojih su neke zadržali do 1918. (npr. pavlinski cenobij uz Čepićko jezero, danas Čepićko polje), a neke do 1945. (npr. Belaj). Među njima je bilo

Pazinu (Mostra d'arte Pisino), u organizaciji Društva Dante Alighieri, a 1910. kao tajnik organizacijskog odbora Prve istarske pokrajinske izložbe u Kopru (Prima esposizione provinciale istriana).

Pazinu do ljeta 1914. U đačkom listu Nada, kojemu je i osnivač, objavio je 1913. prozni prvijenac, priču „Ribar Ivo“. Dana 1.VIII.1914. angažiran je u Vojno-inženjerskoj upravi (Genied

pazinski zbor "Roženice", kojega je bio i utemeljitelj. Sa sva tri zbora postizao je uspjehe na brojnim nastupima u zemlji i inozemstvu. Kao skladatelj ogledao se u gotovo svim područjima

Pazinsku knežiju bila je vitalni prostor jer se kroz nju dolazilo iz zaleđa u Pazin. U XIX. st. suvremene ceste Kopar – Buzet i Kastav – Pazin probijene su rubom Ćićarije, tako da je ostal

Pazinu osnovana Sekcija za trasiranje pruge. Radovi su započeli u svibnju 1948., a izvođači su bili građevinsko poduzeće "Vladimir Gortan" iz Zagreba i Željezničko građevinsko poduzeće iz Lj

Hrvatski list, glasilo partizanskog pokreta ratnog Okruga Pula. Dolaskom Zvane Črnje, člana Agitpropa Oblasnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske (KPH) za Istru, na područje ratnog okruga Pule

Savez jugoslavenskih emigranata iz Julijske krajine, krovna udruga emigrantskih društava u Kraljevini Jugoslaviji sa sjedištem u Beogradu, koja je osnovana pod imenom Savez jugoslavenskih emigrantskih

Pazinske knežije, od 1494. do XIX. st. u posjedu grofova Walderstein. Barokni kaštel iz XVIII. st. na južnom rubu naselja izgrađen je na mjestu srednjovjekovnoga. Župna crkva Presvetoga Trojstva, izvo

Pazin, Buje). Od 1970-ih najveći dio pasminskoga rastova u tovu čini švedski landrace, koji ima veliku mišićnu masu. Nazimice za tov uglavnom se dovoze iz unutrašnjosti, svojedobno i iz Vojvodine, što

Pazinu. Jedinstveno Istarsko okružje sa sjedištem u Pazinu osnovano je 1825., a kao jedinstvena upravno-teritorijalna cjelina očuvalo se do 1918. Upravi Austrijskoga primorja bila su podčinjena okružj

Pazina. Nesreća je imala velikog odjeka u čitavoj Kraljevini Italiji. Za 10.VIII.1928., kada su trebale biti obavljene pogrebne svečanosti poginulima, bio je proglašen dan žalosti u cijeloj državi.

Pazinu. Na području Istre tada ne izlaze nijedne novine na hrvatskom jeziku, već samo nekoliko talijanskih novina i časopisa. Upravo 1860-ih počinju se otvarati mnogobrojne čitaonice. Početak 1870-

Karmel u Juršićima, samostan bosonogih karmelićanki sv. Terezije od Maloga Isusa, koji je djelovao od 1965. do 1977. Redovnice su u Juršiće došle iz dotad jedinog ženskog karmela u Hrvatskoj, Brezo

Pazin i Pulu. Bila je u stalnomu bijegu od jugoslavenskih (Ozna) i njemačkih tajnih agenata. Dana 10.II.1947. trima hicima iz pištolja ubila je generala Roberta de Wintona, zapovjednika britanskoga

Popolo Istriano, Il, tjedne novine na talijanskom jeziku koje su izlazile u Puli od 23.I.1898. do 18.IX.1906. U dogovoru s lokalnim predstavnicima talijanske Nacionalno-liberalne stranke na čelu s

Pazin 2014.) i dr.

Pazinu svirač Cvetko - Rado Doričić iz Žejana izveo je polku na cindri vlastite izradbe. U Lanišću djeluje izrađivač tamburica Miro (Kazimir) Šverko, učenik slijepoga laniškog majstora (i svirača) J.