...Volosko, 4.X.2016.). Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, usporedo i glazbenu školu. U rodnom Čakovcu svirao je u

Voloskoga. Prvi se put spominje kao Lauriana u VI. st. (Anonim Ravenjanin). Bio je srednjovjekovna hrvatska općina, u vlasti akvilejskoga patrijarha, potom devinskih feudalaca, te obitelji Walsee.

Volosko elektrificirani su 1896 (Poduzeće »Albert Jordan« iz Beča). U Puli je električni tramvaj pušten u promet 24.III.1904. od željezničkog kolodvora do Sv. Polikarpa, a 25.IV., za potre

Volosko je postalo sjedištem samostalne općine, ali i uprave i sudstva za cijeli teritorij bivše Kastavske gospoštije. U drugoj polovici XIX. st. Kastafšćina je bila jako središte hrvatskog naciona

Voloskog do Lovrana (lungomare), uređene su planinarske staze do Veprinca i dalje do vrha Učke. Do 1914. u Opatiji su djelovali poznati graditelji, npr. Max Fabiani, Carl Seidl, ali daljnje planove om

Voloskom), Furlani (u Labinu, Lošinju, Puli, Raši i Rijeci), Furlanich (u Svetvinčentu i Velom Lošinju), Furlanić (u Brestu pod Učkom, Opatiji, Puli, Raši i Veloj Učki). Osim toga, zabilježena su i pr

Volosko, 15.X.1960.). Bio je jedno od četrnaestoro djece u obitelji Ante Polića, podrijetlom iz Staroga Grada na Hvaru i Gemme Gerbaz (Grbac), Riječanke. Braća su mu bili književnik Janko Polić Ka

Voloskog. Njegov otac bio je iz Črnomlja u Beloj krajini, a majka iz sela Vrbovo kod Ilirske Bistrice. Na Verudi su se bavili ugostiteljstvom. Obitelj je 1920. emigrirala u Kraljevinu SHS te je Zimmer

Volosko; od početka iste godine izdavalo je i svoj stručni mjesečnik Narodna prosvjeta. Na skupštinama se raspravljalo o stručnim pitanjima: o školskim izletima, tjelovježbi u školi, otvaranju žens

Volosko – Opatija. Tu je bila prisutna do 1925. (ili 1926.), kada vjerojatno i nju zahvaća „čišćenje“ fašističkom režimu nepodobnih učitelja. Realna je pretpostavka da je otišla u Kr

Volosko, tj. Istarskom okrugu. Naziv je za stanovnika Brkina Brkinac (mn. Brkini). Premda taj etnik nije načelno pejorativan, vezan je uz neke poruge, npr. ženu blatnih čizama, pitalo bi se »Si

Voloskom. Na Štifanićev se poziv 1968. vraća u Plavu lagunu, gdje vodi izgradnju hotela Laguna u Zagrebu, prvog hotela u „plavom lancu gradskih hotela Plave lagune“. Nakon izgradnje hot

Voloskom i Opatiji, gdje mu je otac radio kao općinski tajnik. U Opatiji je završio osnovnu školu i četiri razreda komunalne gimnazije, a nakon smrti oca (1911.) obitelj se 1916., zbog teških materija

Volosko, Veprinac, Opatiju, Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu, Mošćenice, Brseč; zatim Lijepa naša domovina, I-II (1891.-93.); Gorski kotar (1898.) i dr.

Volosko kao izlazna luka Kastafšćine. U srednjem vijeku razvili su se Lovran, Mošćenice i Veprinac kao veća središta, ali su u novom vijeku zamrli pretvorivši se u manja ribarska naselja, stanovnic

Voloskoga, što nije prihvaćeno zbog bojazni hotelijera da će dim i buka parnih lokomotiva ometati goste. Pripreme za električni tramvaj započele su 1900. Sudjelovali su Bečka kreditna banka i graditel

Voloskom i Malom Lošinju formirana su kotarska poglavarstva (njem. Bezirkhauptmanschaften, tal. capitanati distrettuali). God. 1862. Trst, Gorica i Rovinj, kao gradovi s posebnim statusom, izjednačeni

Volosko) do 1860., unatoč pokušajima da se 1848.-49. Kvarnerski otoci pripoje Dalmaciji. Kotarevi su kao prvostupanjsku upravnu i dijelom sudbenu vlast imali kotarska poglavarstva. Prema podatcima

Voloskog, 8 iz Rovinja i 7 iz Mošćenica. Primat u dugoj plovidbi jedrenjacima imao je Mali Lošinj, a velik udio imali su i Lovran, Volosko i Plomin. Parobrodarska središta bila su u Trstu i Rijeci, a

Voloskom (1872), Narodna čitaonica u Baški (1874), Puntu (1875) i Omišlju (1876., poslije Hrvatska čitaonica), te Čitaonica u Krku (1877., poslije Hrvatska čitaonica), Kopru (1878) i Iki (1885), Hrvat