pazinskih društva. Bio je član Tjelovježbenog društva Sokol, osnovanog 1903., i Odbora za prosvjetu. Najveći doprinos dao je u radu Istarskog planinarskog društva (IPD), osnovanog 1906. u Pazinu na po

Pazina (45°14′N; 13°58′E; 456 m nadmorske visine); 410 stanovnika (2021.), na uzvisini nad dolinom Pazinčice; grad Pazin. Stanovnik je Lindȁrac, stanovnica Lindȃrka, a pridjev l

Pazin 2008.; Knjiga računa Općine Roč (1566.-1628.): glagoljski zapisi, Pazin 2009.; Zbirka glagoljskih isprava iz Istre, Pazin 2010.; Matična knjiga iz Boljuna: glagoljski zapisi od 1576. do 1640., P

Pazinu. Potom je bio kućnim kapelanom markiza De Prièa, vlasnika Pazinske knežije, te s njim živio u Pazinu i u Švicarskoj, gdje je markiz bio carski poslanik. Biskupom ga je imenovala carica M

Pazina 1495. i 1502. Kao pazinski kapetan potvrdio je 1502. Jakovu Križaniću prijepis Istarskoga razvoda.

Pazinu, gdje je preuzela tamošnju vojarnu. Popunjavala se vojnicima iz Pazinštine, Poreštine, Bujštine i Buzeštine. Opremanje i obuka trajali su do travnja 1992., kad je angažirana u zoni ratnih dj

pazinske Udruge za promicanje znanstvene fantastike i fantastike „SF&F Albus", u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem Pazin. http://www.istrakon.hr/about-istrakon/

Literatura : pazin.hr/in-memoriam-bruno-rabar-1946-2012; "Utihnula je Bobijeva truba", Glas Istre, 1. 6. 2012.

Pazina. Svirao je i u mnogim zabavnim orkestrima, pa je zapamćen i kao trubač pazinskih Friendsa. Sahranjen je u Pazinu.

Pazin, 8.II.1916. – Pula, 29.I.2001.). Medicinski fakultet završio u Perugii (Italija), a kao mlad liječnik službovao je u Pazinu, na Lošinju, u Rijeci te u Općoj bolnici u Puli. Surađivao je

Pazinu (1883.–90.) i Puli (1890.–97.), potom je bio ravnateljem i profesorom grčkog i njemačkog jezika carsko-kraljevske gimnazije u Splitu, a od 1902. Pazinske gimnazije. Godine 1908. ime

Pazin kao svoj pridjevak (Pazinski). Sve je te posjede (nad kojima kao markgrof Istre od 1209. akvilejski patrijarh nije imao pravo vlasti) naslijedio njezin sin Majnhard III. Gorički (oko 1187.-1258.

Pazin kotareve Labin, Čepić, Pazin, Tinjan i Poreč, Okružni NOO za Buzet kotareve Kastav, Lovran, Kras, Buzet, Motovun i Buje. Potkraj kolovoza 1944. preustrojem Kotarskoga NOO-a za Pulu osnovana su d

Pazina (45°14′N; 13°52′E; 365 m nadmorske visine); 147 stanovnika (2021.); Grad Pazin. Nalazi se iznad Limske drage, na kraškom području s mnogobrojnim dolovima, plodnim čestic

...Pazinu do 1920. ili 1921., kada je cijela obitelj otišla u Ljubljanu. Pod utjecajem svojega

Pazinu u sklopu Etnografskog muzeja i predstavlja knjižnicu zatvorenog tipa.  Posjeduje literaturu pretežno iz oblasti povijesti, kulture, antropologije, etnologije, arhitekture, arheologije i umjetno

Pazinu. Njegova udovica Eufrosina rođ. Pramperger (umrla 1565) dobila je 1543. u zalog Pazinske Novake.Njihov sin Giovanni (umro 1543), pazinski kapetan, oporukom iz 1541. dao je u Pazinu osnovati sir

Pazinštinu Anzur se 1970-ih počinje ozbiljnije baviti boćanjem. Organizira turnire u Cerovlju i Pazinu, 1975. osniva Boćarski savez Pazin, a godinu kasnije postaje članom najviših organa Hrvatskog boć

Pazina (45°13′N; 13°56′E; 424 m nadmorske visine); 392 stanovnika (2021.), grad Pazin. Nalazi se na tzv. pazinskoj obilaznici, između čvorišta Rogovići Istarskog ipsilona i Lind

Pazinu (1951.-55.). Srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu, gdje je maturirao 1959. Visoku teološku školu pohađao je u Pazinu 1959.-65., a na Teološkom fakultetu u Zag

Pazinu, Grdoselu i Žminju. Plemstvo s naslovom von Weissenhaus od austrijskog cara Josipa II. dobio je 19.XI.1787. Johann Mathias Segher, kirurg iz Žminja. Za vladavine Josipa II. pazinski izdanak