...Kopar (D200), 1km od raskrižja s prometnic

Koparskih brda (45°31′N; 13°50′E; 300 m nadmorske visine); 149 stanovnika (2023.), općina Kopar. Smješten je 2 km od ceste Sveti Anton - Marezige. Položen je na uskom sljemenu i

koparskoga plemstva; Antonio (XVI. st.) bio je koparskim načelnikom, vitezom sv. Marka (1595). Giacomo (Fino) (druga pol. XVI. st. – prva pol. XVII. st.) sastavio je prvi plan grada Kopra (1619); Fabi

koparska plemićka obitelj (XVI.-XIX. st.). Iz Drača (Albanija) sklonili su se pred Osmanlijama u Kopar, gdje su 1575. bili primljeni u Veliko vijeće. Iz te obitelji potječu crkvene dostojanstvenici

Kopar. Koparski biskup dao im je u feud obližnja mjesta Tinjan, Pomjan te Koštabonu i njoj podložna sela Puče i Planjave, odakle su dobivali prihode od desetine. Od akvilejskoga patrijarha Ulrik

Kopar. Smješteno je na cesti Kopar – Kubed – Buzet, odnosno na vinskoj cesti Socerb – Osp – Hrastovlje. Stanovništvo se bavi poljodjelstvom i vinogradarstvom. Pod vlast M

koparsku katedralu izradio je 1516. sliku Ulaz podestata Sebastiana Contarinija u koparsku katedralu, te vratnice orgulja, a za piransku crkvu sv. Franje palu Bogorodica sa svecima (1519.). Njegova

Koparskih brda (45°28′N; 13°49′E; 410 m nadmorske visine); 56 stanovnika (2023.); općina Kopar. Smješten na pobrđu 1 km ispod ceste Gračišče – Kućibreg – Buje. Čine

Kopar, 10.VI.1820. - Kopar, 30.XII.1898.). Bio je tajnik udruge Civica Commissione Archeologica di Capodistria. Među najvažnijim su mu radovima (svi tiskani u Kopru): Il Duomo di Capodistria (1882.

koparske obitelji, a za austrijske i talijanske vlasti pripadao je općini Dekani. Zbog udaljenosti od glavnih centara i dijelom utjecaja željezničke pruge Kopar-Prešnica, koja ga dijeli napola, pretrp

Kopar. Leži na prostranom flišnom hrptu u jugoistočnom dijelu Koparskih brda. Pripadaju mu zaseoci Abrami, Buželi, Krištije, Reparac, Brežinarji i Tuniši na rubu visoravni iznad jaruga bujičnih pot

Kopar. Leži na Bošteranskom brdu, na 353 m nadmorske visine, između Dragonje i Rokave, uz cestu Kopar - Labor. Uza nj su zaseoci Gorenjci i Baratali. Pokraj sela nalazi se crkva sv. Roka i Sebastij

koparskoga plemstva. Otonello (1569–1625), doktor prava i pjesnik, napisao je spjevove Lo scolare, satira… (1588) i Le selve incoronate (1673). Giulio (1570–1650), član koparskoga društva Accademia Pa

koparski biskup, književnik i teolog (Crema, Lombardija, 5.I.1585. - Kopar, 17.XI.1659.). Studirao je u Veroni i Rovigu te u Padovi završio pravo. Crkvenu karijeru započeo je 1611., a obnašao je va

Kopar, 1976. izabran je za potpredsjednika koparskog izvršnog vijeća, a obnašao je i više dužnosti u republičkim gospodarskim tijelima. Za svoje djelovanje dobio je Priznanje općine Kopar s plaketom (

Kopar, 9.III.1503.). Potječe iz mletačke patricijske obitelji (stric Fantino bio je biskup u Poreču 1417.-25.). Za koparskoga biskupa postavio ga je 30.VIII.1482. papa Siksto IV., a posvetio brat M

Kopar, 1820 - Kopar, 1895). Bio je učenik P. Kandlera, član pov. društava Società della Minerva i R. Delegazione Veneta di Storia Patria te 1884. jedan od utemeljitelja Società Istriana di Archeologia

Koparskih brda (45°31′N; 13°48′E; 283 m nadmorske visine); 480 stanovnika (2011.); općina Kopar. Obuhvaća više okolnih zaselaka raspoređenih na tjemenu i obroncima Marežganskoga

Kopar, Izola i Piran. Osnovan je 1.I.2003. kao sljednik Spomeniške komisije pri koparskom Gradskom muzeju (Pokrajinski muzej; referenti  E. Smole, J. Kramar), Medobčinskega zavoda za spomeniško varstv

koparski biskup (Padova, 15.X.1632. - Kopar, 21.IV.1713.). Poslije studija u Piacenzi bio je kao augustinac 1655. posvećen za svećenika u Rimu, gdje je 1668. i magistrirao iz teologije. Vodio je re