kastavski kapetan) te dva epa, komični Zidanje lovranske lože i religiozni Trsat i nacrt povijesne drame Slavija. Njegovo književno djelovanje ostalo je u sjeni političke aktivnosti, a njegov sveukupn

Kastav – Pazin preko učkarskog prijevoja Poklon. Boljunsko polje na istočnom dijelu plodno je područje s obiljem vode koja se u stalnim i povremenim potocima slijeva s okolnih brežuljaka i padin

Gustinčič, Pavel, slikar (Podgrad, 18.VI.1891. – Travnik, 18.X.1929.). Nižu realnu gimnaziju pohađao je 1901.-05. u Gorici, potom je dvije godine (1906.-08.) bio u slikarskoj školi slovenskog

Kastav bude na jugoslavenskom teritoriju, dok bi riječki željeznički kolodvor došao pod mješovitu talijansko-jugoslavensku upravu. Hrvatima u Rijeci zajamčena su ista prava kakva uživa i talijanska ma

Kastav – Rijeka. Gospodarska joj je osnova stočarstvo i poljodjelstvo. Stanovnik je Vrȁnjac, stanovnica Vrȃnjšćica i Vrȃnjanka, pridjev vrȃnjski. Prvo naselje bila je utvrda na uskoj izboč

Kastavski zbornik, Liburnijske teme i dr.). Bavila se i likovnom kritikom, pišući poglavito za Novi list (1952.-78.) te mnogobrojne kataloge za izložbe. Autorica je poglavlja Barok u Istri i Hrvatskom

Kastav–Matuji–Veprinac–Vranja prema prijevoju Poklon. Istočnije od toga na nju se nadovezuje liburnijski prostor što se pruža uz opatijsku rivijeru. Sjeverozapadna granica prostor je

Kastav, Veprinac, Lovran, Mošćenice i Brseč) nakon smrti Hugona IX. Devinskoga 1399. prelazi u posjed roda Walsee, iako je nejasno kad je i kako postala vlasništvo Devinskih, isprva vazala akvilejskog

Kastav, a 1909. slovenski u Goricu. U 34 godine njezina djelovanja školu je pohađalo 700 talijanskih, 426 slovenskih i 117 hrvatskih đaka. Talijanska učiteljska škola priključena je 1926. talijansk

Kastav, istarska grupa Šćike i dr.

Kastav (6), Kršan (10), Oprtalj (5), Pazin (11), Pićan (7), Trst (5) i Umag (7) te koparski dekanati Kopar (3), Krkavče (3), Osp (3) i Piran (3). Pripadala je Goričkoj nadbiskupiji. Imala je 228.601 s

Kastavsku gospoštiju ili kapetaniju (njem. Herrschaft Khestau, tal. Signoria ili Capetanato di Castua). Sačuvani statut druga je redakcija pravnopovijesnog spomenika veprinačkoga kaštela-komuna, pr

Kastavac objavljivao je 1930-ih čakavske kozerije i uspomene u časopisu Istra.

Kastavština), Primorsko-goranska županija. Nalazi se na državnoj cesti (D3) Rijeka–Trst, na raskrižju za Opatiju i Tunel Učku, odnosno na željezničkoj pruzi Rijeka–Pivka (Riječka pruga)

Kastav, Opatija, Lovran, Lupoglav, Vodice, Buzet, Motovun, Pazin, Labin, Čepić, Tinjan, Žminj, Barban, Rovinj i Medulin), 17 vojno-pozadinskih stanica, 29 vojnih pošta i 25 partizanskih straža. Vojno-

Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru živjelo oko 10 do 12000 stanovnika. Kotaru su na čelu bili kotarsko poglavarstvo i kotarski načelnik. Imao je prvostupanjske upravne i sudbene ovlasti,

kastavski punkt, odakle se uputio u Štab 2. bataljuna 2. odreda 5. operativne zone. Potkraj kolovoza 1942. kraj Gerova je osnovana Prva istarska partizanska četa (5. četa 2. bataljuna »Vladim

Kastav (»biser-zrno Liburnije«), Volosko, Veprinac, Opatiju i okoliš (Villu Angiolinu, Litrovov most), Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu, Mošćenice, Brseč te Učku i Ćićariju.

Kastavskim punktom i MK KPH Rijeke neredovita i nesigurna, Brozina – Slovan odlučuje uspostaviti izravnu vezu s KK KPH Kastav i Štabom 2. primorsko-goranskog PO-a 5. operativne zone. On zajedno

Kastav, Krk, Cres i Lošinj). U svakom je kotaru bilo nekoliko općina. Osim 46 glavnih općina, postojalo je i 380 podopćina. Općinama su upravljali načelnici (podestati), a podopćinama voditelji općins