završio srednju umjetničku školu, gdje mu je crtanje predavao Antun Motika, te 1969. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi Alberta Kinerta. Prvu samostalnu izložbu imao je 19

završio osnovnu školu, a u Puli srednju učiteljsku, potom je diplomirao na Fakultetu političkih nauka (znanosti) u Zagrebu. Cijeli radni vijek proveo je u službi sigurnosti, radeći u više gradova Jugo

završio za visokokvalificiranog tehničkog crtača. Sportom se počeo baviti kao junior-kormilar u pulskom veslačkom klubu Istra, a od 1969. podvodnim ribolovom. Bilo je to rekreativno do 1981. kada

završio svoj život“.

završene Gimnazije Branko Semelić u Puli, odlazi na studij sociologije i povijesti umjetnosti na Filozofski fakultet u Zagreb. Tijekom studija okreće se kreativnom radu, ne diplomiravši. U Petrinji iz

završio u Zagrebu 1930., gdje je 1935. diplomirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, a 1937. i doktorirao dizertacijom „Prinos poznavanju ovca, ovčarstva i pašnjarstva otoka Cresa“.

završio trgovačku školu. Opredijelio se za knjižarsku struku, ali u Celju nije bilo pravog posla, pa je radio u Zagrebu i Rogaškoj Slatini. Neko je vrijeme živio u Francuskoj, baveći se raznim trgo

završio je u rodnom mjestu, maturirao je 1961. u novogoričkoj gimnaziji te je upisao medicinu u Ljubljani, gdje je 1968. diplomirao. Stažirao je u bolnici u Šempetru kraj Gorice, a 1969. se s obite

završnim operacijama za oslobođenje u neprijateljskoj pozadini na području Senj – Ogulin – Generalski Stol, te na pravcu Bosiljevo – Gomirje. Na početku travnja 1945. izbila je na pr

završio pučku školu. Radio je kao trgovac, a 1880. zaposlio se u općinskoj upravi u kojoj je bio i blagajnikom. U njegovom političkom formiranju u duhu istarskoga hrvatskog nacionalnog pokreta znač

završio kovačko-mehaničarski zanat. Nakon odsluženja vojnog roka u talijanskoj vojsci, zaposlio se kao mehaničar i kovač u tvrtki za vađenje boksita Cerlenizza (Crljenica) na Žminjštini. Potom odlazi

završio je Tehničku školu, a od 1978. do kraja života radio je u Tvornici električnih strojeva i uređaja Uljanik (TESU), gdje je postupno napredovao do položaja voditelja odjela. Bio je i sindikalni p

završio Višu ekonomsku školu. Natjecateljsku boćarsku karijeru započeo je 1955. u Boćarsko-kuglačkom klubu Istra Poreč. Bio je najistaknutiji član prve trofejne generacije porečkih boćara, a prvi j

završeni su 5.X.1954. potpisivanjem Londonskoga memoranduma.

Franca, Tommaso, svećenik, medicinski pisac (Mugeba kraj Poreča, 7.I.1866. - Poreč, 2.I.1944.). Bogoslovnu gimnaziju pohađao je u Kopru, kao jedan od prvih pitomaca konvikta Porečko-pulske biskupij

Završja, Kaštanjer (pulska četvrt). U Istri se, u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, kao ukrasno drvo u perivojima i parkovima mnogih gradova učestalo počeo saditi obični divlji kesten (Aesculus hippoc

završio za računovođu, studirao je u glazbenoj školi "Gioacchino Rossini" u Bolzanu (izjednačnoj s konzervatorijem) kod Celestina Ecchera i Marija Mascagnija i pohađao kolegije iz violončela

završetku srednje škole služio je vojni rok u mađarskim konjaničkim postrojbama, a oko 1900. se sa suprugom Marijom Delena (1876.-1963.), iz Sežane kraj Trsta, preselio na obiteljsko imanje u Lindar,

završno -i prelazi u -e. Glas ĺ prešao je u j ili je ostao ĺ; pred stražnjim vokalima izgovara se srednje l; nema sekundarne palatalizacije velara; završno -st dalo je -s. Komparativ se tvori s već, f

završio je 1960. Istodobno je u Zagrebu vodio akademski zbor Ivan Goran Kovačić te zbor Društva Istrana i Primoraca. U razdoblju 1960.-64. službuje kao profesor na riječkoj muzičkoj školi, a 1964.-69.