Eco di Pola, L', puljski talijanski politički tjednik liberalnoga usmjerenja, koji je izlazio 1886.-97. Vlasnik, izdavač i prvi odgovorni urednik bio mu je Antonio Grandis, no stvarno ga je uređivao A

Trstu. U staroj labinskoj grad. jezgri postojalo je nekoliko kuća obitelji Luciani. Od najstarije, urušene, u muzeju se čuva nadvratnik s uklesanom godinom 1595. Jedna od njihovih zgrada pretvorena je

Trstu i Gorici (1931.), Peroj, srpsko selo u Istri (1933.), Hrvatski i slovenski jezik u crkvama Istre (1938.). Nakon II. svjetskog rata ponovno je sudjelovao u pregovorima o razgraničenju i nastavio

Raunicher (Raunacher), plemićka obitelj koja je posjedovala više feuda u austrijskom dijelu Istre i na Krasu, gdje se spominje od XIV. st. Kandler drži da je podrijetlom iz Toscane, gdje se mogla zvat

Trstu (Università Popolare di Trieste) angažirani su poznati talijanski redatelji i glumci (Spiro Dalla Porta-Xidias, Francesco Macedonio, Giuseppe Maffioli, Diana Torrieri), koji su unijeli mn

Manzini, plemićka obitelj.  Podrijetlom su iz Bergama, a pretpostavlja se da su se u XVI.st. preselili iz Roča u Labin. Jedan ogranak obitelji živio je u Kopru. U Labinu je bila na vrhuncu moći tijeko

Trst, Kras, Istra, Rijeka) koji su bili predmet iredentističkih aspiracija. Po uzoru na veljotski dijalekt (govor otoka Krka) skovao je naziv istriotski (istrioto), kojime je označavao šest predveneci

Trst. Rovinjska tiskara Gerini radila je do 1947., kad je s njezinim strojevima osnovana Tipografia cittadina, a 1956. isti povijesni strojevi i preše omogućili su stvaranje nove tvrtke, Istragrafike,

Trstu, u Galleria d'Arte al Carso. Potom izlaže i u Bellagiu na jezeru Como te putuje Italijom, a boravi i u Francuskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Godine 1947. odlazi u Argentinu, u Buenos Aires, gdj

Trst između Jušića i Jurdana, kad je uništen talijanski transportni vlak. Osjetivši opasnost koja se širila na Krasu, talijanska je vojska 4.XII.1942. poduzela veliku ofenzivu protiv čete, koja se

Trst 1924.).

Trst-Gorica. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u Zagrebu, a u poraću je 1945.-51. predavao je Građansko pravo i Građanski sudski postupak na tamošnjem Pravnom fakultetu. Poslije umirovljenja pre

Trstu. Za Istru je vezan od 1994. kao suosnivač i oblikovatelj koparskog Primorskog ljetnog festivala (Primorski poletni festival, PPF), s programima diljem slovenskog dijela Poluotoka. Festivalu j

Trsta. Tada su Histri pod vodstvom Epulona osvojili rimski legijski tabor, ali su odmah potom bili istjerani. Kako je Rimljanima došlo pojačanje od još dviju legija, Histri su se razišli po svojim gra

Trst, 27.XI.1932. – Rovinj, 7.XI.2022.). Bio je sin Pietra i Marije, rođ. Buldrin. Već kao gimnazijalac pokazivao je iznadprosječne sklonosti i sposobnosti za različite sportske aktivnosti

Trst (SPDT) u kojem je krajem 1970-ih organizirao alpinistički odsjek. Godine 1979. sudjelovao je u tršćanskoj ekspediciji na Kordiljere u Peruu (Cordillera Huayhuash iznad Huaraza), gdje se s Tulliom

Trstu. To je višemjesečno Kolarićevo hvatanje, a i samo uhićenje, u javnosti poprimilo legendarne razmjere. Sudski proces održan je u Puli, a sudilo mu se za više ubojstava i pokušaja ubojstva. Nap

Trsta, Lidvinu, prvu upraviteljicu pošte u Tinjanu te Maura, okulista i voditelja Pokrajinske bolnice u Puli.

Trst) te slike Poklonstvo kraljeva i Navještenje iz crkve S. Teonisto, danas u muzeju u Trevisu (1629.). Tom se razdoblju pripisuje i pala Pohođenje iz svetišta župne crkve u Balama, dok pale Prika

Trst, a tiskara je zatvorena. Nova je skupština društva održana u Kozini 4.VII.1922. i izabran je novi odbor (predsjednik Aćim Pilat, dopredsjednik i rizničar B. Milanović, tajnik S. Brajša), no ra