Trstu, potom u Beogradu, prvim potpredsjednikom Ivo Ražem iz Zagreba, zatim Ivo Sancin iz Ljubljane. U početku je okupio 23 emigrantska društva iz svih krajeva Kraljevine Jugoslavije, a poslije se taj

trstika i rogoz, a oko močvare su guste šume s impozantnim primjercima hrasta medunca i crnike, a na sjevernom dijelu i prava prašuma s ogromnim vrbama koje se lome i trunu u močvarnoj vodi stvarajući

Račice, naselje kraj Draguća (45°21′N; 13°59′E; 187 m nadm. vis.); 23 st. (2001), grad Buzet. Nalazi se na uzvisini koja se odvaja od brda između Buzeta i Draguća, iznad doline potoka Rečice. Malobroj

Trstu, Cresu, Puli, Sežani i Lošinju, ponovno u Puli od 1893., a 1898. postao je tajnikom okružnoga suda u Rovinju te 1906. i sudbenim savjetnikom. Za studija prava u Zagrebu upoznao se s Matkom Lagin

Trstu, koštali ukupno 32.318 forinti. U istraživanja Arktika nije se moglo bez broda. Odluka o veličini i tipu broda bila je presudna za uspjeh svake ekspedicije na sjever. Brod je trebao biti prim

Trstu (Museo civico di storia naturale di Trieste). Lubanju, bez donje čeljusti, pronašao je 1883. arheolog Carlo Marchesetti u jednoj spilji kraj Baderne. Tada je vodio tršćanski Prirodoslovni muz

Trst, 5.X.1909. – Izola, 1.VIII.1991.). Otac Anton bio je službenik, majka Frančiška, rođ. Babuder, domaćica. Osnovnu školu počeo je pohađati u rodnom gradu, ali nakon Prvog svjetskog rata ob

Trst i s osnivanjem 43. divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ušla u njezin sastav kao I. brigada. Operativno je djelovala kao cjelina ili po bataljunima na području Gorskoga kotara, Ist

Trstu 1901., pristupio slovenskoj franjevačkoj Provinciji Sv. križa u Novom Mestu, gdje je proveo i novicijat 1902.–03. Studirao je filozofiju u Gorici 1903., teologiju u Kamniku 1904., Ljubljan

Trstu je surađivao s časopisima objavljujući tekstove o istarskoj povijesti, ali i o istarskoj suvremenosti. Međutim, glavnina njegova historiografskog djelovanja usmjerena je k povijesti Furlanije i

Trstu i Puli. Do svibnja 1901. uređivao ih je Carlo Rigo, potom Antonio Corazza. Izlazile su subotom na četirima stranicama. U zaglavnoj vinjeti bili su prikazani Arena i Augustov hram, pero, tintarni

Trstu, a studij medicine nastavio je u Padovi i diplomirao 1948. Tada se seli u Milano, a dječju kirurgiju specijalizirao je na Sveučilištu u Stockholmu 1956. te 1957.-59. u dječjoj bolnici (Childr

Trst), A. Medved (Kopar), B. Valušek (Rijeka), G. Ostojić-Cvajner (Pula), A. Curto (Rovinj), M. Ivetić (Pazin), Lj. Domić (Rijeka), T. Vorano (Labin), M. Zinaić (Rijeka), J. Mikuž (Ljubljana).

Trstu i Gorici 1875. (ženska je učiteljska škola ostala), učiteljište je preuređeno u četverogodišnju školu s trima odjelima: ilirskim (hrvatskim), talijanskim i slovenskim. Službeni jezik bili su nje

Trsta (STT) kao učitelj u osnovnoj školi Medigija, načelnik za prosvjetu, prosvjetni inspektor za područje Kotara Buje te nastavnik i ravnatelj Talijanske osnovne škole u Umagu. Zatim od 1958. do 1969

Trst, gdje su posredovanjem pape Ivana XXIII. počeli pregovori o miru. No potpisano je samo petogodišnje primirje u Castelletu (17.IV.1413.), a rat je u završnoj fazi (1418.-20.) okončan slavodobitno

Trsta; 3332 st. (2001). Imala je važnu ulogu u povijesti Istre i sjevernog Jadrana od II. st. pr. Kr. do XVI. st. Osnovali su je Rimljani kao latinsku koloniju (Colonia Latina), 181. pr. Kr., nakon pr

...Trstu je 1939.-43. pohađao gimnaziju „Dante Alighieri“, p

Trst, 14.XI.1906. - Opatija, 20.V.1979.). Rodio se u uglednoj istarskoj obitelji - njegov prastric Matko Mandić bio je urednik Naše sloge te narodni zastupnik u Istarskom saboru i bečkom parlamentu

...Trst, 30.VI.1942. – Izola, 26.V.2016.). Otac Giuseppe bio je iz Izole, majka Antonia rođ. Rihtar iz Dola kraj Kopra. Osnovnu školu pohađa