Trstu 1895. označava početak Talijanskoga katoličkoga pokreta u Istri (TKPI), jer je list imao izravan utjecaj na talijanske katolike u Istri. Povezivanje vjerskog i nacionalnog dogodilo se u svećenič

Trstu, ali već od XII.st. u optjecaj na istar. priobalnom prostoru sve više ulazi mlet. novac. U unutrašnjosti Istre, pod vlašću Habsburgovaca, bile su koruške, štajerske i kranjske kovnice. Nalazi no

Trst, Rijeku i Pulu. Za trajanja epidemija 1847–55. u Istri je zabilježeno 118 smrtnih slučajeva. To je bio i razlog da se u Puli donesu odluke o čišćenju grada i okolice te o ugrađivanju zahoda u sva

Trstu i Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin). Prelazi potom u odvjetnike, a nedugo zatim, 1922. postaje docentom na Pravnom fakultetu u Subotici. Godine 1924. dolazi na Pravni fakultet u Zagrebu, gdje

Trstu. U Škocjanu (a istodobno i u Umagu), gdje su i danas glavni poslovni prostori, 1948.-51. izgrađeni su novi središnji podrumi za preuzimanje i preradbu grožđa za 250-300 vagona vina. Godine 1949.

Trstu (Civici Musei di Storia ed Arte), Zavičajnome muzeju Poreštine u Poreču i Arheološkome muzeju Istre u Puli drži se da nekropole pripadaju razdoblju XI.–II./I. st. pr. Kr.

Trstu saborski zapisnici slali su se caru na uvid i potvrdu. Izborni je sustav u austrijskom dijelu Monarhije zadržao mnoga obilježja feudalnih, staleških podjela društva. Izborno tijelo bilo je podij

Trsta. U obalnom pobrđu (do 200 m) stanovništvo se bavilo povrtlarstvom i vinogradarstvom na terasama, u unutrašnjosti više stočarstvom. Poslije 1954. s razvitkom luke, industrije i turizma u obalnim

Trstu i dr. Poslije Flegove smrti u Črnici su djelovala dva slovenska svećenika koji su također misili i poučavali na hrvatskom jeziku, tako da se župa ubraja u rijetka hrvatska mjesta u kojima se

Trsta, za koju je 1975. dobio Zlatno pero, nagradu Društva hrvatskih novinara. Za doprinos novinarstvu i višegodišnju novinarsku djelatnost dobio je 1991. nagradu Otokar Keršovani. Po umirovljenju

Trstu je ustoličen 25.I.1920., a u Kopru 1.II. iste godine. Bio je prvi Talijan na čelu Tršćansko-koparske biskupije nakon duge serije slavenskih i njemačkih biskupa. Kao biskup oštro je osuđivao p

Trstu, Ljubljani, u Knjižnici Antoniana u Padovi, u franjevačkom samostanu na Cresu, u samostanu franjevaca konventualaca u Zagrebu, u Gimnaziji »Gian Rinaldo Carli« u Kopru. Car Franjo

Trsta te je pisao za njegov povremenik L'Eco dell'Alpe Giulia, a u Đenovi je zajedno s podružnicom Garibaldija pokrenuo bilten L'Eco degli Irredenti, kojega je tiskan tucet brojeva. Go

Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (bez Kastva), otoci Cres, Lošinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagruža i neki manji nenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Država Rijeka koja je ob

Trst je priznao njegovu vlast. Promicao je trgovinu i razvoj gradova. Stekao je kontrolu nad Baselom (1376.), ali njegovi daljnji pokušaji da proširi vlast u Švicarskoj su propali. Poginuo je u bit

Trstu, a poslije ni Kopru. Gospodarska struktura u lučkom bazenu podijeljena je u javnoprom. sadržaje luke (teretna sa slobodnom zonom Luka Pula d. o. o. i putnička luka) i više luka posebne namjene (

Trstu te je 28. svibnja 1887. godine potvrđen Statut. Statut govori o svrsi njenog osnutka i djelovanju u mjestu Gračišće, a ono je pouka i zabava. Čitanje knjiga i novina, javna predavanja, razgovori

Trsta u jednu pokrajinu, o „sdruženju Jugoslavljana“, o uvođenju narodnog jezika u urede i škole te o pomorskoj orijentaciji tih krajeva. Prema suvremenim procjenama, taboru je nazočilo 80

Trst. Naselje se spominje 1262. kao Bagnolo. Pripadalo je socerpskoj gospoštiji. Glagoljsko-latinični rukopis Ligištar crikve svetoga Ivana v Boljunci / Urbario della Chiesa, registar crkve i brato

Trsta (STT). O restituciji su se dogovarale zainteresirane države - Jugoslavija, odnosno Slovenija i Hrvatska, te Italija. Talijanski zakon iz 1939. propisao je sklanjanje umjetnina zbog ratne opas