Smoljȃnci (tal. Smogliani), naselje u jugoistočnoj Istri, kraj Savičente (45°06′N; 13°51′E; 255 m nadmorske visine); 198 stanovnika (2021.), općina Svetvinčenat. Nalazi se na že

Pazinu, 1897.-98., pa u Oprtlju te u župi Sv. Križa u Srdočima na Kastafšćini, u kojoj je potom, polovicom prvog desetljeća XX. st., bio i župnik. U to je vrijeme bio i vjeroučitelj u zametskoj školi

Pazinu, Buzetu, Rovinju, Poreču, Umagu, Novigradu, Bujama i Labinu pruža usluge korisnicima na području Istarske županije. Osim platnoga prometa FINA pruža i niz dr. usluga, npr. korištenje sustava el

Pazinu (Posljednja večera, 1837. i Četiri crkvena oca), u župnoj crkvi u Rovinju (Sv. Trojstvo sa svecima) te u crkvama u Marčani, Krnici, Hreljićima i Kanfanaru. Slike su mu često potpisane i dati

Pazinu, Motovunu, Labinu, Podpićnu, Buzetu, Umagu, Novigradu i Bujama. Početni kreditni potencijal banke iznosio je 63,8 mil. dinara, a prvim direktorom bio je imenovan Srećko Mureta. Kao posljedica d

Pazinske knežije (Sv. Vid u Gračišću, Imena Marijina u Grdoselu, Sv. Nikola u Pazinu, Sv. Šimun i Juda Apostol u Tinjanu i dr.), ali prisutne i u mletačkoj Istri (Sv. Bernard u Funtani, Sv. Vid i Mode

Pazinština, Kastafšćina) i kvarnerskih otoka pobijedivši talijanskog predstavnika, a potom i na izborima 1879. i 1885., a 1891. odrekao se kandidature u prilog Vjekoslava Spinčića. Dugo razdoblje bio

Pazinske knežije iz 1498., od naturalnih su podavanja seljaci bili dužni davati desetinu (od svih vrsta žitarica te vina, ovaca i dr.), dežmu (u određenom omjeru prema imovini), činž (određena količin

Pazina i na Zarečkom krovu koji ima strop od  tridesetak metara u kojem se čovjek pretvara u šišmiša penjući smjer zvanu Vasiona 7b+. Pazinski penjač Goran Matika 2008. godine u Zarečkom krovu penje p

Pazinskom urbaru iz 1498. Lovran je bio u sastavu Pazinske knežije. Od srednjega vijeka bio je jedno od središta glagoljaške kulturne tradicije. Prema urbaru iz 1578. imao je oko 800 stanovnika, a pri

Pazinu, gdje se dodjeljivala i nagrada Ruža Pazinke, te u Labinu i Rovinju. Nakon što su zatvorene gotovo sve kinodvorane u Puli, skupina entuzijasta je u Istarskom narodnom kazalištu 1992. pokrenu

Pazina, te na željezničkoj pruzi Divača – Pula; tu se odvaja pruga za teretnu luku Bršica (Štalije) u Raškom zaljevu, danas zatvorena za promet (Raška pruga). Stanovnik je Lupoglȃvčan i Lupog

...Pazin, 20.XI.1892. – Zagreb, 4.X.1970.). Otac mu je bio Andrej, majka Rozalija rođ. Pavlin. S deset godina otišao je u Goricu, gdje su

Pazin 2021.). U središtu mjesta je crkva sv. Ivana Krstitelja, podignuta u XVII. st., kasnije proširena. Uz nju je zvonik (iz 1645.) čija je piramida u Drugom svjetskom ratu dijelom bila srušena. I

Juras, Ivan Dominik, biskup (Rab, 23.XII.1742. - Pula, 19.IX.1802.). Bio je zaređen za svećenika 1766. Studirao je na sveučilištu u Padovi i ondje 1774. postigao doktorat obaju prava, a u Rimu je 1

Mezulić, Hrvoje, publicist i odvjetnik (Pula, 22.XI.1901. – Zagreb, 9.IV.1977.). Hrvatsku pučku (Družbinu) školu i njemačku gimnaziju pohađao je u Puli, a maturirao u Zagrebu, gdje je potom s

Pazinskoj knežiji. Stradao je u Uskočkome ratu početkom XVII. st. Prsten liburnske gradine raspoznatljiv je u današnjoj topografskoj situaciji, a korišten je kao podloga pri izgradnji srednjovjekovnih

Deagrarizacija, proces napuštanja poljoprivrede kao izvora dohotka i zanimanja. U Istri je bila posljedicom migracija. Na poč. XIX. st. emigraciju u prekooceanske zemlje izazvalo je propadanje vinogra

Pazin (11), Pićan (7), Trst (5) i Umag (7) te koparski dekanati Kopar (3), Krkavče (3), Osp (3) i Piran (3). Pripadala je Goričkoj nadbiskupiji. Imala je 228.601 stanovnika, od toga 148.686 u Istri (s

Venier, mletačka plemićka obitelj koja se prvi put spominje u XI. st. Dugo je vremena gospodarila grčkim otocima Kiterom (mlet. Cerigo) i Farom, te dalmatinskim kaštelom Gornjim Zemunikom, a jedno