Pazinu izgrađena je 1907., a plin se rabio ponajviše za javnu rasvjetu, za rasvjetu javnih zgrada i u nekim privatnim kućama. Zatvorena je 1930., dvije godine nakon što je u Pazin dalekovodom iz trafo
Rezultati pretraživanja za: "pazin"
Pazin 2002., i u Srpskome dijalektološkom zborniku Srpske kraljevske akademije, 1940., 9). U uvodu prvoga dijela kritički govori o austrougarskim popisima pučanstva prema »jeziku općenja«
Pazinčice (ili Pazinskog potoka), koja je poslije postala ponornicom. Na ulazu u zaljev visina je obale na sjevernoj strani 26 m, na južnoj 67 m, dok je u središnjem dijelu na objema stranama visina k
Pazinu). Plodno tlo pogodovalo je uzgoju vinove loze i proizvodnji vina, pa mnogobrojne vinske ceste povezuju veća i mala vinogradarska gospodarstva. Osim toga, gospodarstvo se temelji na stočarstvu p
Pazinski okrug. Novim preustrojem, 1825. osnovano je Istarsko okružje, koje je prvi put obuhvatilo cijelu Istru. Ostatak Austrijskoga primorja pripadao je Goričkom okružju. Trst je kao grad pod neposr
Pazinu, Voloskome, Buzetu, Bermu, Medulinu, Cresu, Malome Lošinju, Žminju, Vodnjanu, Brseču, Baderni i dr. Utemeljenjem posujilnica i kreditnoga zadrugarstva s povoljnijim uvjetima kreditiranja i niži
Literatura : pazinsko-žminjskog dijalekta, ibid.; I. Lukežić, Čakavski ikavsko-ekavski dijalekt, Rijeka 1990; S. Vranić, Za dijalektalnu kartu čakavskih ikavsko-ekavskih govora u Istri, Riječ, 1995, 1-2; I. Lukeži
Pazinski Novaki, Gologorica i dio zaselaka Gologoričkoga Dola (Lukačići, Kučebari, Sepčići, Bratičići), Gradinje, Grobnik, Krbune i Šušnjevica; oko Čepićkoga polja mjesta Čepić, Polje, Zatka i Purgari
Istriano, L', tjedne novine koje su izlazile u Rovinju od 15.II.1860. do 31.VII.1861. Bile su zamišljene kao časopis za književnost, povijest, znanost, umjetnost i poljoprivredu, a prema zamisl
pazinski kapetan i kožljački feudalac; Nicolò Gutenečki bio je gospodar Kožljaka, kojega je 1430. naslijedila kći Anna, koja je 1443. još živjela u utvrdi, a nakon njezine smrti preuzela ju je
Pazinska knežija. Njome upravo u vrijeme Marije Terezije, u drugoj polovici 1760-ih, počinje upravljati plemićka obitelj Montecuccoli, čije je član markiz Antonio bio caričin savjetnik. Kao istarsku z
Akademsko hrvatsko-slovensko katoličko ferijalno društvo »Dobrila«, udruga hrvatskih i slovenskih sveučilištaraca Istre, osnovana 22.VIII.1908. Njezin je nastanak izravna posljedica odb
Bottari, Giuseppe Maria, puljski biskup (Venecija, 1646. - Pula, 19.VIII.1729.). Franjevac konventualac, teolog, provincijalni ministar padovanske Provincije sv. Antuna (1683.-86.), generalni minis
Pazin, podnesene 1947. i 1948; prijave za povrat kulturno-umjetničkih dobara; slovoredni dosjei fizičkih i pravnih osoba koje su podnosile zahtjeve za nadoknadu imovine opljačkane i odvučene u Italiju
Pazin, Piran, Portorož, Pula, Učka, Valbandon, Vodnjan i dr., a nekoliko tekstova napisali su Anton Gnirs i Bernardo Schiavuzzi.
Pazinu i diplomirao medicinu u Rijeci (1962.). Opću medicinu specijalizirao je 1971. u Rijeci, a socijalnu medicinu s organizacijom zdravstvene službe 1983. u Zagrebu. U Rijeci je 1980. obranio magist
Pazinu koja radi u dnevnim dežurstvima i prati sve značajnije meteorološke parametre dok je u posljednje vrijeme sve više automatskih stanica koje povremeno mjere samo najvažnije podatke.
pazinskom zatvoru (u Kaštelu), gdje je ostala do rujna 1945. Potom je prošla zatvore u Rijeci, gdje je ponovno osuđena, te u Mariboru, Begunju, Ljubljani i Novoj Gorici. Nakon što je optirala za talij
Sveta Marija na Škrilinah, jednobrodna grobljanska crkva kraj Berma, podignuta u XV. st. Nalazi se na uzvišici sjeveroistočno od Berma, izvan naselja. Nepoznati graditelji na nekoliko su mjesta
Božje polje (tal. Madonna del Campo), mjesno groblje kraj Vižinade, udaljeno 3 km od naselja u pravcu Kaštelira. Grobljanska crkva sv. Marije spominje se u XII. st. Današnja je crkva kasnogotička j
Pazinskom knežijom. Na gradskom je trgu cisterna (šterna) s dva grla bunara iz 1882. Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je na mjestu starije; jednobrodna je, s dva para plitkih kapela i sakris
O Istrapediji
Istrapedia je regionalna internetska enciklopedija, projekt Istarske županije. U njoj su riječju, slikom i zvukom objedinjeni i predstavljeni zemljopis, priroda, povijest, svekolika baština, zapažene osobe, umjetnost, kultura i ostale značajke cijelog istarskog poluotoka, neovisno o političkim granicama.
Više o projektu Istrapedia...Kako pretraživati
Istrapedia sadrži više od 4.000 natuknica, a moguće ju je pretraživati kroz abecedarij, naznačene kategorije, galerije i teme, vezane članke ili pomoću tražilice u koju se upisuju riječi povezane s iskanom natuknicom ili više njih.
Više o mogućnostima tražilice...Uređujte Istrapediju
Istrapedia je djelo više stotina autora, pisaca natuknica, snimatelja, urednika... No, ona se stalno nadograđuje, a u njezinom obogaćivanju mogu sudjelovati i čitatelji svojim komentarima, primjedbama i prijedlozima, kao i konkretnim prilozima - natuknicama, fotografijama, video i audio zapisima.
Više o mogućnostima suradnje...