pulariziranja istarske povijesti. U osnivanju IPD-a sudjelovale su ustanove koje se bave povijesnom znanošću i/ili okupljaju povjesničare u svojim redovima: Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sv

Pula – Labin. Stanovnik je Loborȉčan, stanovnica Loborȉčanka, a pridjev loborȉčanski. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom te turizmom, a dio ih radi u obližnjoj Pu

Pula, 20.VII.1923. - Pavia, 25.X.1994.). Otac mu je bio karijerni vojni časnik, majka Istrijanka - Maria Repich (Repić). U Puli je 1942. završio gimnaziju, potom je unovačen u časničku školu alp

Pula 1906.). Djeci su posvećene i objavljene zbirke pjesama, priča i pouka: Istranke (1926.), Sokolke (1927.), Suze Istre (1931.), Za našu djecu (1933.).

Pula je 1853. postala glavna vojna luka Monarhije. S rastom flote rasle su i potrebe za navigacijskim resursima, te je tako 1871. sagrađen Hidrografski zavod Ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije n

Literatura : Pula 1999.

Rasparagan, Publije Elije (lat. Publius Aelius Rasparaganus), kralj Roksolana (prva pol. II. st.). Roksolani su bili dio Sarmata, naroda srodna Skitima, iranskoga podrijetla. Rasparagan je vladao naro

Pula, 2000. Objavljen je i faksimil izvornika s uvodnom povijesnom studijom i preveden je na hrvatski jezik.     

Literatura : Pula 2013.

Braun, Georg, klerik, geograf i topograf (Köln, 1541 - Köln, 10. III. 1622). U razdoblju od 1572. do 1617. izradio je atlas većih gradova svijeta pod naslovom "Civitates orbis terrarum".Oko gravira su

Literatura : Pula 2013.

Seenus, Joseph von, botaničar (Austrija, XVIII. st). U XVIII. st. u austrijskim znanstvenim krugovima zavladao je priličan interes za raslinje i botaniku. Von Seenus je u sklopu svoje struke napustio

Literatura : Pula 1997.

Strabon Amasejac (grč. Στράβων), grčki zemljopisac i povjesničar (Amaseja na Pontu, oko 64. pr. Kr. - ? 23. po Kr.). Dugo je vremena boravio, učio i radio u Rimu, a svoj

Literatura : Pula 1997., 65-67.

Likofron (Λυϰόφρων, Lykóphrōn), helenistički pjesnik, književnik i filolog (Halkida na Eubeji, oko 320. pr. Kr. – ?). Djelovao je u Aleksandriji. Autor

Pula odabrana za ratnu luku i sjedište Pomorskog arsenala. Zahvalio se 1857. na zapovjedničkoj dužnosti, potom bio savjetnikom za mornarička pitanja pri vladi u Beču. Napustio Austriju 1863., uoči

Literatura : Pula 1995; S. Bertoša, Život i smrt u Puli. Starosjeditelji i doseljenici od XVII. do XIX. stoljeća, Pazin 2002.

Marinoni, stara mlet. patricijska obitelj, podijeljena u dvije loze: jedna je podrijetlom bila iz Milana (prvi se put spominje u XII.st.), a druga iz mjesta Clusone kraj Bergama. Dala je mnogo istaknu

Pula – Premantura, iznad Vinkuranske vale. Stanovnik je Vinkurȁnac, stanovnica Vinkurȃnka, a pridjev vinkurȃnski. Stanovništvo uglavnom radi u Puli, a dopunski se bavi turizmom (iznajmljiv

Pula s okolicom), koja je bila pod savezničkom vojnom upravom, te Zonu B - područje istočno od toga pod kontrolom vojne uprave Jugoslavenske armije (VUJA). Crta razdvajanja ovih dviju zona naziva se M

Literatura : Pula 1967.

Kosić, Ivan, liječnik (Gradac [Graz], 31.I.1903. - Zagreb, 24.VII.1981.). Studij medicine završio 1929. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potom radio u Bolnici za tuberkulozu kostiju u Kraljevici

Literatura : Pula 1992.; Milko Kos, "Studija o Istarskom razvodu", Rad JAZU, 240, Zagreb 1931.

Filip Macić, ministerijal gospode Kožljaka (druga polovica XIV. st.). U Istarskom razvodu spomenut je kao osoba koja je usmjeravala tijek samoga razvođenja, te kao posrednik u raspravama sudionika

Literatura : Pula 1997.; Hyacinth Holland, „Selb, August“, Allgemeine Deutsche Biographie, 33, 1891., 669-670, https://www.deutsche-biographie.de/pnd102059586.html#adbcontent, pristupljneno 16. 11. 202

Selb, August, slikar i litograf (München, 9.II.1812. – München, 1.XI.1859.) Vrstan portretist, u Njemačkoj portretirao članove plemstva i poznate osobe iz javnoga života. Nakon uspj

Literatura : Pula 1995.

Tamaro, Marco, novinar i povjesničar (Piran, 16.V.1842. - Poreč, 25.I.1905.). Niže škole završio je u Kopru, a 1867. diplomirao je pravo na Sveučilištu u Padovi. Nakon toga obnašao je dužnost tajni

Pula, 14.II.2024.). U rodnom je kraju počeo raditi na riječnim plovnim objektima na Dunavu. Na služenje vojnog roka otišao je u Pulu (u Jugoslavensku ratnu mornaricu) i tu je ostao do kraja života.