završio je u Sušaku, potom je na Sveučilištu u Beču upisao studij agronomije, ali je 1904. prešao na studij slavistike (prof. Vatroslav Jagić, Milan Rešetar). U Vodicama je 1904. osnovao prvu pučku kn

završio je u Poreču, pa je upisao pomorsku srednju školu u Malom Lošinju, a potom pomorsku akademiju (Regia accademia navale) u Livornu. U veljači 1937. izlazi iz akademije s činom poručnika korvete (

Završivši učiteljsku školu u Zagrebu, službovao je u Lukovdolu, Sisku, Bakru, Lepoglavi (učitelj u kaznionici), Osijeku i Zagrebu. Godine 1892. studirao je zoologiju i botaniku u Grazu, potom se na Za

Završio talijansku osnovnu školu u Kanfanaru nakon koje je 1945. upisao realnu gimnaziju u Pazinu, da bi već sljedeće godine prešao u 2. razred klasične gimnazije u Biskupskom sjemeništu. Školovanje j

završio je na Visokoj teološkoj školi u Pazinu, a zatim 1964.-1972. studira u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriani i na Biblijskom institutu. Za svećenika je zaređen 8.IX.1964. u Vižinadi, a ml

završila njemačku pučku školu. U Sankt Pöltenu pohađala je katolički internat (1901.–05.). U Puli piše prve pjesme, objavljene u prijevodu na hrvatski Iz pjesama Paule pl. Preradović (Za

završio u Puli, potom diplomirao jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru. Profesor u Veloj Luci i na Pedagoškom fakultetu u Puli, potom prosvjetni savjetnik općine Labin i ravnatel

završila 1966. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Bila je članica opernoga zbora i epizodistica Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje se istaknula kao Esmeralda u Prodanoj nevjesti Bed

završna epizoda rata u opsadi Nezakcija 177. pr. Kr., kada su se, prema predaji koju prenosi Livije, Histri na čelu s Epulonom radije sami ubili negoli se živi predali Rimljanima. Kroz romantičarsku h

Završio je gimnaziju u Pazinu i diplomirao medicinu u Rijeci (1962.). Opću medicinu specijalizirao je 1971. u Rijeci, a socijalnu medicinu s organizacijom zdravstvene službe 1983. u Zagrebu. U Rijeci

Završio je učiteljsku školu u Kopru i postao 1885. prvim opatijskim svjetovnim učiteljem. Do umirovljenja 1919. držao je nastavu i ravnao hrvatskom pučkom jednorazrednom mješovitom školom, najprije u

završila je osnovnu školu te Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, u klasi profesora Ivana Obrovca, a oblikovala se i u Obrovčevoj ljetnoj likovnoj koloniji „Tone Smoljanac“ u Smoljanc

završio na Pravnom fakultetu u Rijeci, na kojem je bio redoviti profesor od njegova osnutka 1973., te dekan 1975.-76. i 1978.-82. Bio je također rektorom riječkoga Sveučilišta (1976.-78.). Objavio

završio Srednju tehničku školu arhitektonskog smjera. Kao Ližnjanac, nogomet je počeo igrati u juniorima Nogometnog kluba (NK) Ližnjan, a već kao sedamnaestogodišnjak nastupa za njegovu seniorsku e

završene skladbe s violinom i lukom u rukama blago klanja publici. Kip je otkriven 2.VIII.1896., kada je u Piran morskim putem doputovalo više od 4.660 posjetitelja.

završava igračku karijeru, odigrao 230 prvenstvenih utakmica. U početcima karijere imao je ulogu desnoga veznog, da bi se poslije prebacio na lijevu stranu obrane na mjesto lijevoga bočnog igrača.

završetka Pravnog fakulteta u Zagrebu živio je u Rijeci te potom u Matujima, gdje je uz financijsku pomoć talijanskih liberala razvio živu političku djelatnost. Tijekom desetogodišnjeg djelovanja u Is

završetku rata vratio u Istru. Iz Zrenja su ga prije izbora 1921. talijanski fašisti odveli u motovunski zatvor, gdje je okrutno mučen. Nakon puštanja iz zatvora sklonio se u Tomaj na Tršćanskom kr

Završju, Svete Marije Svetomore kraj Žminja i Sv. Jurja u Svetom Juri kraj Završja. Kuriozitet svakako predstavlja zvonik na preslicu Sv. Roka u Roču, zvonik uz samostansku crkvu sv. Franje u Puli i z

završavali su potpisivanjem više mirovnih ugovora: 1797. u Tolentinu i Leobenu (Leobenski preliminarni mir), 1801. u Lunévilleu i Folignu, 1802. u Amiensu, 1805. u Bratislavi (Požunski mir), 1807. u T