...Volosko, 13.VII.1882. – Opatija, 16.X.1973.). Kršten je 13.VIII. kao Aegidius Ulisses Casimirus. Potječe iz imućne i

Volosko djelovalo je od 1901., a ono iz Pazina okupljalo je po osnivanju 1903. trideset članova. Istarski sokolaši pripremali su posebne priredbe i vježbe prigodom svečanosti i blagdana, a često su

Volosko, 18.V.1867. – Gradac [Graz], 12.XI.1935.). Završio Vojnopomorsku akademiju u Rijeci 1885. i stupio u službu austrougarske ratne mornarice u Puli, gdje obnaša razne dužnosti na brodovi

Volosko) sa sudom i poreznom upravom, a u talijansko doba sjedište općine (Circondario Volosca-Abbazia), koja je 1928. pripala riječkoj pokrajini (Provincia di Fiume). Do I. svjetskog rata bio je važn

Voloskom, maturirao na Sušaku, a pravo je diplomirao u Sieni gdje je 1929. i doktorirao. U međuraću boravi u Voloskom, živo sudjelujući u radu hrvatskih udruženja sve dok ih fašizam nije ugušio. Od 19

Volosko – Opatija i Hrvatske sokolske župe (HSŽ) Vitezić koja je obuhvaćala društva u Istri. Primljen je u prednjački zbor društva i Tehnički odbor župe kao tajnik. Župa je bila podijeljena u tr

Volosko, 8.I.1869. – Split, 29.IX.1954.). Trgovačku je akademiju završio u Rijeci, a strane jezike usavršavao u Beču, Münchenu, Parizu i Londonu. Živio je u Zadru (1891.–97. i 1900

Volosko.

Volosko, 16.VI.1897. – Ljubljana, 19.IX.1975.). Otac Anton (poštanski službenik), majka Josipina, rođ. Boštjančič. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Trstu, gdje je diplomirao na Višoj tr

Voloskom i Opatiji prihvatio se dužnosti otvaranja i vođenja komunalne niže realne gimnazije na hrvatskome, gdje je nakon četiri godine, na osobnu molbu umirovljen, pa se s obitelji preselio u Zagreb.

Volosko-Opatija, Kopar, Piran, Poreč, Buzet, Podgrad, Cres). Na početku 1930-ih povećalo se članstvo stranke, ali se počelo dijeliti na političke frakcije, te je sve do raspada 1943. stranka ostala po

Volosko, 29.X.1897. – Gorica, 13.VI.1966.). Dječaštvo je proveo u Komenu na Tršćanskom krasu, gdje je njegov otac Leopold bio sudski službenik. Majka mu je bila Jerica rođ. Pavšič. Gimnazi

Voloskom, zatim u Lanišću i Buzetu do 1845. Na vlastitu zamolbu imenovan je župnikom u Lanišću 17.IX.1845. i tu službu obavlja do kraja života. Uz župnikovanje vodio je i gradnju župnog i kapelanskog

Voloskom. U poraću je 1923. imao izložbu svojih radova iz bugojanske faze u Ljubljani, ponovo u Jakopičevom paviljonu, a 1924. sudjelovao je skupnoj izložbi u Opatiji. Djela su mu uglavnom u privat

Volosko (ispostava u Podgradu), Mali Lošinj (ispostava u Krku). Reformama iz 1860. proširene su im ovlasti iz područja uprave u nekim financ. pitanjima i pitanjima javne sigurnosti. Italija je 1918–43

Volosko, 13.VI.1957. – Rijeka, 24.XII.2022.). Jedan je od najuspješnijih hrvatskih motociklista. Nastupao je za reprezentaciju Jugoslavije i potom Hrvatske. Bio je poznat pod nadimkom Mrgić.

Volosko, Veprinac, Opatiju i okoliš (Villu Angiolinu, Litrovov most), Iku, Lovran, Mošćeničku Dragu, Mošćenice, Brseč te Učku i Ćićariju.

Volosko i Podgrad. Dužnost je obnašao do 1911., kada je dao ostavku, a iste je godine bio potpisnikom nagodbe talijanskih, hrvatskih i slovenskih političara, kojom je, među ostalim, bio zajamčen razvo

Volosko, tj. cijelu Istru. Glavni urednici bili su nadučitelj u Puli Ernest Jelušić (do 1908.), nadučitelj u Pazinu Josip Baćić (od 1909., br. 1 do 1911., br. 5), nadučitelj u Roču Gašo Licul i neko v

Volosko i Veprinac. Župna crkva Krista Kralja izgrađena je 1934. na mjestu starije, s historicističkim stilskim obilježjima. Većina javnih građevina nastala je u razdoblju od sredine XIX. do sredin