pularnijih pjevača u Hrvatskoj, a veliku popularnost uživa i u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji i Crnoj Gori. Objavio je 20-ak albuma, kompilacija i koncertnih albuma. Surađivao je s

Pule. Postavši 1884. šumarom, premješten je u Vodnjan te 1889. u Labin. Po završetku šumarske škole samostalno je stjecao znanja iz šumarstva, geodezije, graditeljstva i socijalne ekonomije. Potaknuo

Pula, 20.XI.1983.). Još u srednjoj školi pohađala je razne radionice i seminare u sklopu MKFM-a (Međunarodni kazališni festival mladih) u Puli kod renomiranih svjetskih i hrvatskih kazališnih pedag

Puli svjedoči o nazočnosti kršćana na tom prostoru, pa i o mogućem postojanju biskupije. Izvorno je biskupijsko područje zahvaćalo južnu Istru od Lima (Limskog zaljeva/kanala) do Raškoga zaljeva. No,

Puli (nekadašnji Soborgo della Stazione) s početka XX. st. Proglašenjem Pule za glavnu ratnu luku Austro-Ugarske Monarhije 1853., izgradnjom Arsenala 1856. te puštanjem u promet željezničke pruge Pula

Pulskog zaljeva) i grada. Već prije 1820. utvrđene su lokacije za zaštitu grada i ulaza u zaljev, a do 1850. sve su u. izgrađene ili osuvremenjene: poljska utvrda Maximilian, poljska utvrda (lunett

pularnoga karaktera u dnevnom i periodičnom tisku, znanstvene i stručne radove (izvješća i rezultate iskapanja), te monografije Amfiteatar u Puli (1957.), Antička Pula (1958.), Istra u antici (1962.),

Pule (44°49′N; 13°54′E; 6 m nadmorske visine); 467 stanovnika (2011.), općina Medulin. Nalazi se uz obalu najdublje uvučena dijela Medulinskog zaljeva, na lokalnoj cesti Banjole

zaljeva u pulski akvatorij, a zajedno s još dvjema svjetlosnim oznakama (pličina/otočić Fenoliga i pličina/hrid Albanež) osigurava plovidbu oko najjužnijeg istarskog rta. U podmorju na širem području

zaljeva i otvorenog mora. Apsirtide spominju stariji grčki pisci (Aristotel, Pseudoskilak, Apolonije Rođanin) u vezi s Kolhiđaninom Apsirtom, Medejinim bratom, kojega su, prema jednoj inačici legen

zaljev, istarski poluotok te dio Kvarnera. Na str. 6 je gravura Rovinja s uređenim zaleđem, a na str. 7 nalazimo Pulu s rimskim amfiteatrom, Orlandovim tornjem, samostanom, nekim ruševinama i crkvom s

Puli (Luka Pula d. o. o.). U unutarnjem dijelu Raškoga zaljeva nastao je Lučki bazen Raša, u početku namijenjen pretežito pretovaru ugljena. Raspolaže dvama terminalima: Bršica, za prihvat, smještaj i

Puljštine iznad Raškoga zaljeva (44°59′N; 14°03′E; 163 m nadmorske visine); 393 stanovnika (2021), općina Marčana. Stanovnik je Rȁkljan i Rakljãnac, stanovnica Rȁkljanka

zaljeva (1655-56), generalni providur Kandije (1667) i Dalmacije (1670). Bernardo (XVII.st.), podestat Rovinja. Angelo Maria (1726-79), pjesnik. Umberto (1902-59), teoretičar i filmski kritičar, preda

Puli. Nastalo je kao zanatska radnja Elektroservis, mala radionica za izvođenje montažnih radova, osnovana 21.V.1956. odlukom Nogometnog kluba Pula o osnivanju zanatske radionice radi stjecanja pri

zaljev/kanal), Rovinja, Brijuna/Briona i Pule, ali je zadovoljavala samo mjesne potrebe, dok se u Miljama, Kopru i Piranu sol proizvodila i za izvoz. U mletačko doba govorilo se da su piranske solane

zaljev/kanal) (45°9’N; 13°38’E); 1535 stanovnika (2021.), općinsko središte. Vrsar je smješten na brežuljku pokraj morske obale, na istočnoj obali istoimenog zaljeva koji štiti

pulske katedrale. Na jednom listu prikazan je tlocrt i presjek krstionice u Novigradu. Na četiri lista prikazana je crkva sv. Katarine na istoimenom otočiću u Pulskom zaljevu (tlocrt, presjek, pročelj

Pulski zaljev sve do Budve, što je obuhvaćeno u knjizi Panorama della Costa e delle Isole di Dalmazia nei viaggi dei Piroscafi del Lloyd Austriaco (Panorama dalmatinske obale i otoka na putovanjima pa

Pule. U organizacijskom odboru 2. omladinskih ljetnih igra Alpe-Jadran 1986. u Puli obnašao je dužnost potpredsjednika, bio je koordinator izgradnje nogometnog stadiona na Verudi, a u dva mandata član