Dvigrada, na jednom od ulomaka prepoznaje se lik sv. Petra (možda dio scene Traditio legis). God. 1277. izvodi se mozaicima ukrašen oltarni c. porečke stolnice, najmlađi očuvani c. u Istri. U hrv. crk

Dvigrad, Betiga, Guran kraj Vodnjana, Rim kraj Roča), te seobe naroda u materijalnoj kulturi (langobardski grobovi na Brešcu kraj Buzeta). Posebno ga je zaokupljala tema odnosa barbariziranoga roma

Dvigrad, Grožnjan, Kanfanar, Kaštel, Kršan, Lindar, Lovrečica, Mali i Veli Lošinj, Osor, Petrovija, Prnjani, Roč, Rovinj, Umag, Vižinada...). Njegovim zalaganjem postavljena su spomen-obilježja žrtvam

Dvigrad (od 1975. u Kanfanaru), Mendula (od 1978. u Medulinu, gdje je folklorna skupina djelovala već 1945.). Radi odgoja podmlatka organiziraju se folklorne skupine u osnovnim školama, npr. Neven

Dvigradu (XII. st.), trobrodno zdanje na stubovima, s upisanim apsidama u začelni zid, što dominira završetkom Limskoga kanala iznad utvrđenoga grada. Nešto je kasnijega postanka bazilika sv. Marije u

Dvigradske općine, početak 15. stoljeća (Kanfanar-Pazin 2007., suautorica Nella Lonza), Vodnjanski statut - Statuto di Dignano, MCDXCII (Vodnjan-Pazin 2010., suautorica N. Lonza), Sažeci propisa Novig

Dvigrad). U razdoblju renesanse i baroka vrata su se obnovila i obogatila arhitektonskom dekoracijom, npr. u Kopru (vrata Muda, 1516), Labinu (vrata Sv. Fiora, 1587), Rovinju (vrata Balbi, 1678.&nd

Dvigrada, Sv. Andrija na otočiću (Crveni otok) kraj Rovinja, koji je pripadao sv. Mariji Rotondi iz Ravene (VI.–XV. st., poslije franjevački samostan), i Sv. Marija Alta (na Vrhu) kraj Bala. Neki od t

Dvigrada, Rovinja i Pazina). Mnogobrojna arhivska kazala olakšavaju snalaženje u golemoj građi.

Dvigradu su rektorima bili Girolamo (1696.) i Rocc’Antonio (1737.); Antonio, kondotjer u Dalmaciji i kapetan u Labinu (1726.); Marcello (? oko 1780.), konjanički kapetan, sin Giacoma iz Buzeta;

Dvigradu (Kanfanaru) i Savičenti čuva u arhivima tih župa. U njima se, osim izvornih dokumenata, nalaze i mnogi prijepisi vrlo starih isprava. U Istri ima 12 dekanatskih arhiva. Kako su dekani bili ta

Dvigrada, Pazina i Motovuna bogate su velikim kaćunom (Orchis militaris), dok u Motovunskoj šumi rastu poznati i cijenjeni tartufi (Tauber), a prevladava hrast lužnjak (Quercus robur), brijest (Ulmus

Dvigrad, Rovinjsko Selo, Kanfanar i Žminj. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (gradine) i obalni dio u rimsko doba (rustične vile). U ranome srednjem vijeku zaleđe obale naselili su Hrvati. Ro

Dvigrad, Vodnjan, Snežnik i na Kornatsko otočje. Rad društva od 1886. postupno zamire. S jedne ga je strane ometala austrijska policija, koja je sumnjala u iredentističko djelovanje njegovih članova,

Dvigradu, najcjelovitije su sačuvane karolinške slikarije (VIII.–IX. st.) te ostatci slikarija koje je Branko Fučić zabilježio na Svetom Andriji (Crveni otok) kraj Rovinja (IX.–X. st.) i f

Dvigrad, Stari Gočan, Straža, Sipar, Parentinski Vrh, Brijuni i drugi. U V.st. počinju se graditi crkve i na tim prostorima, u seoskim zajednicama obalnoga zaleđa i u unutrašnjosti poluotoka, iako je

Dvigrad), javni spisi, bilježničke knjige i oporuke morali su se čuvati u posebnom ormaru ili uredu (in capsa, in cancellaria), ili u velikoj općinskoj škrinji (in capsa magna), a bilježnici su nakon

Dvigrad, Bale, Guran, Banjole i Betiga kraj Barbarige) te groblja u sjevernoj Istri (Veli Mlun, Mejica, Brkač, Čelega, Kortina kraj Modrušana, Frančini kraj Pazina). Na prostoru Poreštine, a ponajprij

Dvigrada, ima većih ili manjih sastojina suroga graba (Carpinus betulus). Na mnogim drugim mjestima unutar toga područja javljaju se sastojine bukovih šuma, npr. kraj Kašćerge, Pazina, Kubertona, Čepi