završio 1916. u Beču. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je od 1927. talijanski jezik i književnost te utemeljio Talijanski seminar. Godina 1941.-42. bio je zatvoren u Staroj Gradiški zbog ma

Završio je učiteljsku školu, ali od rane mladosti njegov pravi poziv bila je glazba. U Trstu je učio najprije violinu, pa violu i harmoniju u Glazbenoj gimnaziji „Arturo Vram“ te kontrapun

Završio je 1926. prirodoslovnu gimnaziju u Trstu i studirao na tamošnjem Fakultetu za ekonomiju i trgovinu, ali studij nije dovršio. Umjetnički je autodidakt, a već 1928. izlaže u Trstu crteže, gra

završene gimnazije u Gorici 1939., studirala je književnost i filozofiju na Sveučilištu u Padovi. Od 1941. uz studij predavala je u školama u Pazinu i Poreču, a ljeta 1943. pripremala je diplomski rad

završila je u Sisku. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sveučilišta u Zagrebu. Bila je 2001. stipendistica Akademije umjetnosti (Akademie der Künste B

završio 1940., nekoliko je godina predavao likovni odgoj u Puli. U Drugom svjetskom ratu sudjelovao je u talijanskom pokretu otpora, a u Bellunu je 1944. imao prvu izložbu te organizirao slikarski

završio je u Trstu (1920.) gdje se potom zaposlio u njemačkom konzulatu. Godine 1923. odlazi na odsluženje vojnog roka, a 1925. je dobio mjesto pomoćnoga tajnika u općini Hrpelje-Kozina. Iste godine m

završio je u Župi, klasičnu gimnaziju u Splitu. U Beogradu je na Filozofskom fakultetu 1930. diplomirao geografsko-geološke znanosti. Profesorski ispit polaže skupa s doktorskom disertacijom 1934. na

završio 1777. na Kraljevskoj akademiji u Rijeci. U tome je gradu neko vrijeme bio kapelanom u Veloj crikvi, 1782.–89. učiteljem u gradskoj školi, potom profesorom na bogoslovnom učilištu. Istodo

Završju iz 1740., djelo mletačkog majstora Giovannija Battiste Piaggie, učitelja Petra Nakića (Nacchini). Od Nakićevih orgulja očuvane su one u Piranu (1746.), a one u Poreču (Eufrazijana) demontirane

završio je u Splitu, a Medicinski fakultet 1940. u Zagrebu. Nakon ratne okupacije talijanske su ga vlasti poslale iz Sušaka na rad u Kastav. Otamo je 1942. dospio u Pulu, gdje se zaposlio kao kirur

završio u Puli, a studij povijesti i povijesti umjetnosti 1972. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu doktorirao 1997. disertacijom Političke i vojne prilike u Istri tijekom Drugog s

završio licej, a pod očevim pritiskom upisao je u Torinu pravo, ali se ubrzo prebacio na književnost te je 1951. diplomirao na Filozofskom fakultetu temom o Jesenjinu. Već 1952. izlazi mu prvi roma

završio u Zagrebu 1927. Kao gimnazijalac objavio je rad Naš pjesnik (Iza Nazorove pedesetgodišnjice) u tršćanskom Našem glasu (1926.). Diplomirao je pravo u Zagrebu (1933.), a zatim kao stipendist zav

završio studij na Višoj vojnoj akademiji (1957.). U čin generala unaprijeđen je 1960., a 1961. na vlastiti zahtjev napustio je vojnu službu kako bi se posvetio znanstvenom radu. U Zagrebu je osnov

završene osnovne škole ostao je s obitelji na selu. U omladinska komunistička gibanja uključuje se s 19 godina. Zbog antifašističkog djelovanja uhićen je te 1935. interniran na talijanski otok Ventote

završio je tečaj za ronioca te je ukrcan na obalnu oklopnjaču Wien. Preživio je 10.XII.1917. u Tršćanskom zaljevu napad talijanskih diverzanata i potapanje broda pa se vratio u Pulu, gdje je do kraja

završio osnovnu školu, a 1917. na Sušaku položio je drugi razred gimnazije. Izraziti interes prema slikanju pokazao je već u šestoj godini života kada se nije odazivao prijateljima koji su ga pozivali

završetku II. svjetskog rata otvorena je (1945.) u Opatiji Učiteljska škola „Viktor Car Emin“, koja je 1948. preseljena u Pulu, a prestala je raditi 1965. Zauzimanjem Tone Peruška uteme

završio je tečaj iz paleografije i diplomatike (1922.), a na Sveučilištu u Rimu diplomirao pravo (1923.). Predavao je povijest talijanskoga prava na Pravnome fakultetu u Sassariju (1924.–25.), C