Trstu, gdje su se u Prvom svjetskom ratu održavali tečajevi goričkog Učiteljišta. Tečajevi su ukinuti nakon talijanske okupacije 1918. te je Jereb maturirao 9.VII.1919. u Ljubljani. Učiteljevao je

Trstu u radionici Angela Plonera i njegovih nasljednika, a poslije i kod drugih majstora (Giusto Supancich, Giuseppe Ladich - Pepi Ciccio, Giuseppe Miklavcich [Micali], Valentino Tominec i dr.). U

Trstu na hrvatskom i talijanskom jeziku. Njegov vlasnik, izdavač i odgovorni urednik bio je književnik i političar Ante Tresić Pavičić. Izlazio je na dva lista, a objavljena su 24 broja. U prvom je

trstika), a od koje je preostao samo manji dio. Puljski srednjovjekovni statut nalagao je da se, osim drugih, svetkuje i dan sv. Maksimijana (21. veljače, dan njegove smrti). Suvremeni prikaz nj

Trst, 1945.).

Trstu. Sudjelovao je u talijanskom nacionalnom pokretu 1848.-49., a potom je došao u Vodnjan privremeno zamijeniti kolegu odvjetnika, te je tu ostao. Uključio se u istarski talijanski iredentistički p

Trstu tek 1951. Sudjelovao je u osnivanju časopisa La Provincia dell'Istria, 1867.

Trst 1958; Mestre 1962., 1972; Padova 1966; Vittorio Veneto 1973). Slikala je napose mrtve prirode, krajolike i portrete. Čistim i intenzivnim bojama, varirala je kolorističke cjeline, a oblike je sla

Trst, gdje su nastale Kupačice, crtež tušem, te Plivačice, na Venecijanskom bijenalu izložen brončani kip koji je otkupio tršćanski Muzej Revoltella. U Rim se preselio 1959., a s Giorgiom De Chiricom,

Trstu pripremao urotu protiv Austro-Ugarske Monarhije, koja je tada imala vlast nad tim krajevima. Nakon što su izdani, policija ih je odvela u zatvor pazinskoga Kaštela, gdje su saznali imena izdajic

Trstu. Ostavio je bogatu književnu ostavštinu. Pisao je o povijesti samostana u kojem je boravio, o otočiću Barbana, Gradu i Akvileji te niz duhovno-meditativnih članaka, ali i basni. Desetljećima je

Trsta i dr. mjesta te zajedno s domaćim trgovcima, obrtnicima i seoskim proizvođačima izlagali robu za prodaju na stolovima od Velih vrata preko Lopara Ulicom Petra Flega do trga ispred župne crkve.

Trsta, na Krasu i zapadnoj Ćićariji. Fontanotov partizanski mu je nadimak bio Gildo, a poginuo je kraj Temnice (Temenizza) na Krasu u okršaju s Nijemcima. Za partizansku aktivnost posmrtno je 1992.

Trstu. Svoje je mladenačko talijansko domoljublje produbio sudjelovanjem u društvu »Giuseppe Garibaldi«, u kojem su se njegovale ideje iredentizma rane protuaustrijske faze. Osuđen je 1889

Trstu, koja je izdala važne publikacije, poput Arheološke topografije občine Dolina (suautor sa Stankom Flegom, 1991.). Bio je član uredništva Istarske enciklopedije (2002.-05.) za koju je napisao viš

Trsta.

Trstu, a poljodjelstvo je dopunska djelatnost. Mačkoljama gravitira i zaselak Križpot-Crociata di Prebenico (68 stanovnika, 2001.), na samom pograničnom prijelazu. U mjestu djeluje Slovensko prosve

Trst, gdje je upoznavao iskustva i način organiziranja seljaka u nacionalni pokret i to prenosio na Buzešćinu. U suradnji s Franom Flegom nastojao je izboriti uvođenje hrvatskog jezika u pučke škole,

Trst, 24.V.1943.), umjetničkog imena Armando, bio je operetni pjevač, glumac i voditelj kazališnih družina, a budući da nije imao potomaka, usvojio je Giuseppea Kertschela (Kopar?, 1889. – Trst,

Trstu, Manzutto u Umagu, Marchesi u Vodnjanu i Morpurgo u Splitu.Postala je jednom od najvećih eur. industrija te vrste, zapošljavala je do 450 radnika, proizvodila je rakiju, ekstrakt i očišćeni vins