koparski te mučen kako bi prokazao drugove. Kako nikoga nije odao, odveden je u Rim, u zatvor Mantellate, a Specijalni sud za zaštitu države (Tribunale speciale per la difesa dello Stato) osudio ga je

Koparske, Porečke i dr.) tiskao je F. Ughelli u nizu Italia Sacra (Venecija 1720). F. Riceputi, D. Farlati i G. G. Coleti objavili su u djelu Illyricum sacrum (Venecija 1751-1819) obilje crkvenopov. i

Koparske). Tako su u požaru stradali arhivi Pićanske i Pulske biskupije. Arhiv Novigradske biskupije još se uvijek nalazi u Trstu. Dobro je očuvan arhiv Porečke biskupije i Porečko-pulske biskupije, k

Kopar, pov. centar iz mlet. razdoblja; Pulu je Austrija zamislila kao ratnu luku, bez većeg utjecaja na poluotok u cjelini. Stoga se u XIX.st. Istra našla pod utjecajem Trsta, snažnoga gradskog i gosp

koparsku katedralu izgrađena je kao rotunda u razdoblju XIII–XIV.st.

koparsku gimnaziju te 1887. dobiva godišnju stipendiju istarske pokrajinske uprave. Školovanje nastavlja 1891. u Beču, gdje dvije godine studira inženjerstvo na Politehnici, potom matematiku i pedagog

Kopar (Capo de Istria), Izolu (Isola), Motovun (Montona). Nacrtani su Veliki i Mali Brijun/Brion, ali bez navođenja imena. Označeni su Svetvinčenat (S. Vicenzo) i Vodnjan (Adignan). Labin je vjerojatn

koparskim sjemeništarcima iz Istre te tiskati i širiti knjige i brošure na hrvatskom i slovenskom jeziku. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. vratio se u studenome u Trst, gdje se opet prihvatio

koparskome sjemeništu. Članovi Odbora bili su najvećim dijelom svećenici iz sjeverozapadne Istre. Unutar TKPI razlikujemo dvije struje: nacionalnu i socijalnu. Prva, okupljena oko L’Amica, prima

koparska biskupija, u koju je kao Pazinac bio inkardiniran, prijeđe u Goričku nadbiskupiju, s obzirom na to da mu se obitelj bila preselila u Goricu. U početku je službovao na goričkom području: pr

Koparsku biskupiju. Izvorni zapis čuva se u Tajnom vatikanskom arhivu (Archivio segreto vaticano) i u Biskupijskom arhivu u Veroni te predstavlja izvor od iznimnog značaja za poznavanje povijesti onov

Kopar 1145.), Mlečani su ih vojnim intervencijama prisiljavali na poslušnost, namećući im teže uvjete ovisnosti i prisiljavajući ih na nove prisege vjernosti. Za takvih su ratnih pohoda gradovi obično

Kopar, 24.V.1888. – Trst, 16.VI.1967.). Majka mu je bila Antonia Urbanaz. Pohađao je nižu franjevačku gimnaziju na Košljunu (Krk), a višu u Zadru. Stupio je u franjevce (Red manje braće, O

koparskom Učiteljištu vodio đački zbor i orkestar. U rodnom Boljuncu (Bagnoli della Rosandra) potaknuo je 1901. osnivanje Čitalačkog i pjevačkog društva „France Prešeren“, u kojem je pokre

Kopar, Opatija, Buzet, Pazin, Poreč, Motovun, Zagreb, Rijeka, Split, Karlovac, Velika Gorica, Beč, Beograd, Sarajevo, Bologna, Maribor i drugdje). Oblikovao je brojne spomenike i skulpture u javnim pr

Kopar, Piran, ne računajući dijelove općina Hrpelje-Kozina i Ilirska Bistrica), živi 23,1% stanovništva (78 846 stanovnika, 2002.), a na 1,1% poluotoka u Republici Italiji (općine Milje i Dolina u Trš

Kopar, Rovinj, Beram, Pićan i dr.), mogu držati urbanim središtima. Gradinskim naseljima Nezakciju, Picugima i Monkodonji kontinuitet je prekinut, ali ima dovoljno materijalnih dokaza o njihovu urbano

koparske luke, što je dovršeno 26.X. U Hrvatskoj se tada rat razbuktava, pa su u Istru, kao još mirno područje, sredinom lipnja 1991. počeli dolaziti prvi prognanici, za koje su krizni štabovi osni

Kopar, Poreč, Vodnjan, Pula). Nova austrijska vlast u Piranu je očuvala Magistrato civico, te u nj imenovala svojega političkoga načelnika kojemu je prepustila sve nekadanje statutarne funkcije. U dob

Kopar, Sarajevo, Beograd, Priština), nego i u Italiji (Venecija, Verona, Milje) i SAD-u (New York, Pittsburgh). I u znanstvenoj i publicističkoj izdavačkoj djelatnosti AMI-ja ostavila je zapažen tr